ekonomsko nasilje

Za razliku od psihičkog, fizičkog i seksualnog nasilja, ekonomsko nasilje je pojava koja se često ne prepoznaje kao nasilje. To je oblik psihičkog nasilja koje se ispoljava tako da nasilnik ima potpunu kontrolu nad finansijama. Žrtva ima ograničen pristup i mora pitati za sve što je potrebno za lične potrebe, a istovremeno ima zabranu da se zaposli i na taj način osamostali.

Ako je žrtva ipak zaposlena, on ograničava količinu novca koju žrtva ima na raspolaganju, što je jako ponižavajuće za svaku ženu. On je nagovara da se zaduži. Stečena imovina se vodi samo na njegovo ime. Koristi njene bankovne kartice i ne daje dovoljno novca za izdržavanje porodice. Brani odlazak na posao, pravi ljubomorne scene ili neće da brine o dijeci, tako da je žrtva prinuđena dati otkaz.

Onda ona pravi veliku grešku, jer misli da je važnije spasiti brak nego posao. On je ubijedi da nema potrebe da radi, jer joj on može sve pružiti. Ne bi trebala pristati na to. Kad postaneš ovisna od njega, bez obzira koliko ti nudi, propadaš psihički, fizički i grize te sve iznutra. Jako je važno da imaš svoj dinar, da ne moraš tražiti za kafu sa kolegicama. Da sebi možeš kupiti stvari za ličnu higijenu, kozmetiku, bez straha od njegove reakcije. Posao je bitan i zbog kontakta sa drugim ljudima, kao i zbog sticanja radnog staža, da bi imala neka primanja kad ostariš. Ovisnost uništava tvoju sreću.

pexel

Mnoge žene postaju izložene ekonomskom nasilju kad osnuju porodicu i dobiju dijecu. Prinuđene su da napuste posao ili da rade umanjeno radno vrijeme, da bi se mogle brinuti o porodici. Pritom daju partneru ovlaštenje da ima pristup njenom primanju. Onda ona mora da pravda svaki utrošeni dinar, da moli za osnovne dječije potrebe. Zato biraj posao koji ti omogućava da nisi ovisna ni o kome. Nemoj dozvoliti da upravlja sa tobom i tvojom zaradom. Ako ti brani da radiš, možda je vrijeme da razmisliš da li je to zdrava veza, ili treba da je napustiš. Bori se svom snagom za svoja prava.

Ekonomsko nasilje je teško prepoznatljivo kod nas na balkanu, jer još uvijek vlada zastarjelo mišljenje o tome šta su muške, a šta ženske uloge u porodici. Muškarac je taj koji treba da zarađuje i raspolaže novcem, dok žena treba da brine za sve ostalo. Žena vjeruje da je to njena uloga, jer i njena majka i baka su tako živjele. „On zarađuje, on treba da odlučuje.“ Ali kao i sve druge vrste nasilja i ovo je kažnjivo. Ako nemaš vlastite prihode, ipak imaš pravo da upravljaš sa novcem, u suprotnom si žrtva.

Ovaj oblik nasilja često prate i ostali oblici, ali o njemu se mnogo manje piše i govori. Žrtve ponekad nisu ni svijesne da su izložene toj vrsti nasilja, jer je za njih to postalo normalan način života. Žene postanu svijesne ekonomskog nasilja tek kad prijave drugi vid nasilja i dobiju psihološku pomoć i terapiju. Njima je potrebna psiho edukacija da se osnaže, da vrate vjeru u sebe i shvate da mogu same da brinu o sebi. Ako ipak ne možeš sama, obrati se nekom za pomoć. Budi odlučna.

ekonomska ovisnost
pexel

Nasilnik uvijek ima cilj izolovati žrtvu, jer onda ima potpunu kontrolu nad njom. Zato nemoj to sebi dozvoliti. Bori se za to da imaš kontakt sa porodicom i prijateljima. Trebaće ti kad ga odlučiš napustiti.

Upravo ekonomska neovisnost pomaže u procesu izlazka iz kruga nasilja. Veliki broj žena počinje da radi kada napuste nasilnika i dođu u sigurnu kuću. Psihosocijalni tretmani, pomoć i podrška zlostavljanim ženama treba svakako da uključi i njihovu dijecu. Edukacija može pomoći.

Međutim postoje i žene koje su visoko obrazovane, imaju redovna primanja, podršku porodice i mogućnost da se osamostale, ali ipak ostaju i dalje u krugu nasilja. Ako je ekonomski neovisna, ne znači da ne može postati žrtva nasilja. Svaki slučaj nasilja je priča za sebe. Potrebno je razvijati svijest žena o nasilju, kako da ga prepoznaju. Jačati njihovo samopouzdanje i samopoštovanje. Veliku ulogu u edukaciji igraju i mediji, koji bi trebali više pričati i pisati o tome, da bi žene shvatile da takav odnos nije u redu, te da urade sve da izađu iz uloge žrtve. Imaš pravo biti sretna i bezbrižna.

pexel

Naše žene nemaju podršku društva i suočene su sa tradicionalnim predrasudama, tako da nerijetko nastavljaju život sa nasilnom osobom. I ja sam bila jedna od njih. Napustila sam posao kad je partner to tražio od mene. Poslije sam radila skraćeno radno vrijeme, samo da bude mir u kući. Nisam mislila na to da će mi trebati penzija jednog dana. Iz današnje perspektive savjetujem svakoj ženi, ako ima mogućnost da se zaposli, da to i uradi. Bez obzira na sve. Ja sam popuštala, ali sad znam da je to bila greška. Nije se lako suprostaviti i boriti za svoje pravo, ali je neophodno za tvoju budućnost. Možda će taj korak značiti prekid veze, ali onda je to najbolje što ti se može desiti. Ako te partner ne poštuje dovoljno, tvoje potrebe, nema povjerenje u tebe, onda to nije pravi partner i nemoj gubiti vrijeme. U pravoj vezi vlada pravilo zajedničkog donošenja odluka. Ravnopravno i sa dogovorom. Samo takva veza može opstati i to je jedino ispravno. Sve ostalo nije vrijedno tvoga truda ni vremena. S novcem se ne može kupiti ni sreća ni mir, a to je ono što ipak najviše vrijedi i što ti treba biti prioritet.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti javna.