Ko drugi da bude za nju tu ako nećete vi?

Današnja tema o kojoj želim da pišem je posvećena ljudima koji treba da budu tu za žrtvu nasilja u teškim trenutcima. To su na prvom mijestu roditelji i bliži članovi porodice. Oni koji su je rodili i koji su rasli uz nju. Ona bi trebala da ima dovoljno povjerenja i sigurnosti da vam se obrati za pomoć. Pa čak i onda kad ona šuti i krije, vi treba da je ohrabrite i prvi pitate kako joj možete pomoći. Možda joj treba vremena, nesmijete je prepustiti na milost i nemilost nasilniku, samo zato što nema hrabrosti da ga ostavi. Iskoristite situaciju kad je u mogućnosti da vam otvori dušu, bez straha da je on čuje.

Ako sumnjate da se nasilje dešava, vjerovatno ste u pravu. Bolje je jednom više početi taj razgovor, nego čekati da se tragedije desi. Ako počne da priča budite strpljivi i nemojte pokazivati jake emocije. To je može uplašiti pa se može ponovo povući u svoj začarani krug nasilja, iz kojeg ne vidi izlaz.

Ni u kom slučaju joj ne smijete pokazati da sama treba svoje probleme riješavati. Na žalost još uvijek se dešava kada se žrtva požali majci, da je muž maltletira ili vara, umijesto podrške dobije odgovor da je to normalno, njen muž je isto to radio i ništa joj nije bilo. Ako su naše majke nekad živjele život u kojem se jedna žena nije poštovala ni cijenila, to ne znači da i mi moramo danas tako živjeti. Ponudite pomoć i podršku. Sreća nije luksus, sreća treba da bude prioritet u svakoj vezi. Ako je nema, onda ona treba da napusti takvu vezu. Svatko od nas ima pravo da bude sretan i poštovan.

Još gori je jedan istiniti slučaj, u kojem jedna majka sa dvoje dijece napušta muža i odlazi kod svojih roditelja. Nakon što im je ispričala kroz šta sve prolazi, muž ju je varao, kocko, tuko, ponižavao, zamolila je roditelje da jedno vrijeme bude kod njih, dok se ne snađe. Živjeli su na selu, ali su imali dovoljno mijesta i mogućnost da im pomognu i da ih prime. Kad ju je saslušao otac je mirnim i odlučnim glasom odgovorio da ona može ostati, nju će primiti, ali njegovu dijecu neće da hrani. Kolika je to uvreda za jednu majku, jer to su i njena dijeca. Naravno kao dobra majka nije se htijela odvojiti od svoje dijece i ponovo se vratila nasilniku. Koliko joj je samo snage za to trebalo.

Bez obzira na to što su znali šta sve prolazi s njim, roditelji su je pustili da mu se vrati. Ne samo to, otjerali su je svojim postupkom i stavili joj do znanja da je sama u svojim problemima. A on je dobio zeleno svijetlo i odobrenje da nastavi dalje sa svojim ponašanjem. Umijesto ljubavi i razumijevanja, dobila je udarac koji nikad neće zaboraviti. Iako odrasla osoba, osijećala se kao odbačeno siroče.

Ponekad nije potrebno da nudite smiještaj ili financijku pomoć, ali moralna podrška, bezuvijetna ljubav i razumijevanje joj je neophodno. Treba da zna da ima nekog na koga se može osloniti, nekog ko je neće kriviti za to da je pogrešnog partnera izabrala. Da bi uspijela prevazići situaciju u kojoj se nalazi, potrebna joj je sigurnost da pripada negdje. Neko ko netraži od nje ništa, a nudi puno. U svojim problemima je izgubila snagu i samopoštovanje. Pomozite joj da to povrati. Biće vam zahvalna. Porodica treba da bude oaza sigurnosti i mira. Možda jednog dana budete vi trebali pomoć.

Pokažite joj da vrijedi, da nema razloga da se stidi i krije od drugih. Recite joj da je volite onakvu kakva jeste, da na vas može uvijek računati. Ponekad su dovoljne male sitnice da se sav njen svijet popravi. Mali znak pažnje i ljubavi, može u njoj probuditi snagu za koju je mislila da više ne postoji. Može ona puno, kad zna da ima nekog ko stoji iza nje. Samo mali vjetar u leđa pomoći će joj da ponovo stane na svoje noge. Budite ponosni na nju i automatski i ona počinje bolje da se osijeća. Uz vašu pomoć ona može zauvijek izaći iz uloge žrtve i nastaviti sretan život bez nasilja.

Nemoj odgajati novog nasilnika ili novu žrtvu

Ako ostaješ sa nasilnikom „zbog dijece“ znaj da ti je to najveća greška. Sa tim dijeci nanosiš veću štetu. Mnogo je žena koje sve guraju pod tepih i u tišini pate, ali na očigled sopstvene dijece. Dijete koje trpi, sluša, gleda ili samo naslućuje da se nasilje događa, postaje potpuno nevina žrtva, a to nosi dugoročne posljedice za razvoj i budućnost dijeteta. Zato baš zbog dijeteta trebaš otići na vrijeme.

Često roditelji misle da ih dijeca ne čuju, jer su tokom svađe bili u drugoj sobi, ali dijeca znaju i osijete. Čak i kad ne vide i ne čuju primjete da se raspoloženje majke promijenilo, koliko god ona glumila pred njima i pokušala da sakrije. Ne moraju biti direktni svijedoci da bi bili žrtve i snosili posljedice. Svako dijete zaslužuje mirno i sretno dijetinjstvo bez straha i nasilja, pruži mu to.

Najveći broj porodičnog nasilja ostaje ne prijavljeno i zato je rasprostanjenije nego što mnogi misle. Dijete koje raste u takvim uslovima osijeća strah za egzistenciju, strah od samog nasilja, strah za majku, razvija ankciozne i depresivne simptome kao i konfliktne osijećaje prema roditelju koji je nasilan. To izaziva napetost u dijetetu i ono ne zna kako da se izbori s tim. Javljaju se pitanja i emocije. Javlja se i osijećaj krivice, ako dijete voli oca koji tuče njegovu majku. Razvija pretjeranu tugu, osijećaj srama.

Pored posljedica na emocionalnom planu dijeca koja su svedoci nasilja u porodici imaju promjene u ponašanju. Povlače se u sebe, ne vjeruju drugima, izbijegavaju socijalne kontakte i postaju agresivna. Mogu patiti od nesanice, imaju problema sa učenjem, mokre u krevet.  Često su zlostavljači kod vršnjačkog nasilja, upravo žrtve nasilja u porodici.

Neka istraživanja su pokazala da mlađa dijeca imaju veće posljedice nego starija, zrelija dijeca. Međutim kada dođu u doba puberteta mogu upasti u loše društvo. Početi koristiti drogu ili alkohol da bi zaboravili na ono što ih muči. Takođe se često dešava da dođu u sukob sa zakonom, zbog agresivnosti koju nose u sebi i ispoljavalju je na razne načine. Dok su muška dijeca uglavnom agresivna, ženska dijeca su depresivna i mogu početi da se samopovređuju.

Svako dijete različito reaguje na traume, ali u svakom slučaju bi stručna pomoć bila idealna. Što prije dobiju adekvatnu pomoć, veće su šanse da postanu fizički i mentalno zdrava osoba.  Treba neko da ih nauči kako da negativne misli pretvore u pozitivne i kako da se nose sa stresom i traumama.

Pored stručne pomoći i ti razgovaraj sa dijetetom o strahovima i nasilju. Pruži mu sigurnost, daj mu do znanja da to što je bilo nije njegova ni tvoja krivica. Pričajte o zdravim međuljudskim odnosima, šta je dobar, a šta loš odnos. Obijasni mu da niko nema pravo da mu nanosi bol, ali isto tako da ni ono ne smije druge namijerno povrijediti. Nauči ga da zna postaviti granice, preko kojih se ne smije preći. Dijete neće zaboraviti, ali treba na neki zdrav način da se nosi sa emocijama i ružnim uspomenama.

Nije problem samo u porodici i pojedincu, nego u čitavom društvu. Jedino ispravno riješenje je da se izađe iz veze u kojoj se nasilje događa. Žena treba da napusti nasilnika, a mi kao društvo treba da je u tome podržimo i da joj pomognemo. Ako nako od nas ima informaciju da nasilje postoji, ima moralnu obavezu da to nasilje prijavi. Građani to uvijek mogu da urade anonimno.

Sigurne kuće nude bezbijedni i besplatan smiještaj i hranu, kao i psihosocijalnu i pravnu podršku ženama koje su ugrožene, a nemaju podršku okruženja ili financijska sredstva, zbog čega se veliki broj žena ne usudi da traži pomoć. Dijete treba po svaku cijenu da se izvuče iz nasilja, a majka treba da se osnaži i ojača da bi bila u stanju da se brine o njemu. Mora vratiti samopouzdanje i vjeru u sebe.

Sa dijetetom treba otvoreno razgovarati o nasilju. Ako si godinam krila svoje suze i modrice vrijeme je da dijetetu objasniš da je nasilje kažnjivo i zabranjeno i da je to razlog za prekid veze. Treba mu staviti do znanja da ono nije krivo, ali isto tako da ne treba da krivi druge.

Kada napustiš nasilnika pomažeš svom dijetetu da živi u sigurnom okruženju i sprečavaš mogućnost da ono samo postane nasilnik ili buduća žrtva nasilja. Znaj da dijeca nisu samo pasivni posmatrači nego i žrtve u pravom smislu te riječi, a ti si ta koja to može i treba promijeniti. Dijeca nisu kriva i ti si dužna da ih zaštitiš po svaku cijenu. Samim tim postaješ bolja mama. Ako ne možeš sama, važno je obratiti se za pomoć, znati da pomoć postoji i vjerovati institucijama.