Danas se vraćam sa ljetnje pauze sa tekstom o hrabroj ženi o kojoj smo zadnjih dana svi puno čitali a to je jedna legendarna Marina Tucaković. Moja pauza je iz zdravstvenih razloga trajala duže nego što sam planirala, ali smrt ove hrabre žene me motivisala da pišem ponovo. Njen život nije bio bajka, ali se ona hrabro borila i nikad nije odustajala. Nakon gubitka sina, koji je iznenada umro u dvadeset četvrtoj godini života, njena borba sa dubokim bolom nikad nije prestala. Do onog dana kad je umrla.

Samim tim što je izgubila ono najvrednije u životu, a to je vlastito dijete, zaslužuje da je nazovemo hrabra žena. To je trauma od koje se ne može nikad oporaviti i teško se nauči živjeti s tim.

Poslije njegove smrti povukla se jedno vrijeme iz javnosti, ali nakon par mijeseci je ponovo nastavila sa pisanjem. Mogu slobodno reći na sreću svih nas, jer su tad nastali veliki hitovi. Muzika ju je vukla i bila je profesionalac u svom poslu. Pijesmu „Mišo moj“ koju je otpjevala Ana Nikolić, posvetila je svome sinu. Radila je na melodiju i stvarala divne pijesme koje će trajati dugo nakon njene smrti.

Veliki broj žena koje u sebi nose tugu i bol, dobiju dijagnozu karcinoma u bilo kojem obliku. To se nažalost dogodilo i Marini. Krajem 2017.godine dijagnosticiran joj je maligni tumor dojke i ubrzo nakon toga je operisana. Poslije operacije kreće njena borba sa opakom bolesti, sa kojom se hrabro borila pune četiri godine. Bila je uvijek pozitivna i nikad se nije žalila. Čak se u najtežim trenutcima šalila na svoj račun sa izrekom „Ja sam stabilno loše.“ Bila je omiljena u društvu i svi su je voljeli, a ona je u svima vidjela samo ono dobro. U toj borbi dobijala je podršku raznih kolega i saradnika.

Ko je bila Marina Tucaković i koliko hitova je napisala su mnogi saznali tek nakon njene smrti. Najveće hitove na području bivše Jugoslavije napisala je upravo ona. Od mnogih mladih ljudi napravila je zvijezde sa svojim tekstovima koji su pomijerali granice domaće muzike. Od Lepe Brene do Zdravka Čolića, svima je napisala barem jednu pijesmu u karijeri. Ali sad nešto o njenom privatnom životu.

Marina Tucaković je rođena 4.11.1953.godine u Beogradu. Tu je završila osnovnu i srednju školu i nakon toga je upisala ekonomski fakultet, koji je kasnije i završila. Htijela je da radi kao turistički vodić. Nije imala ni devetnaest godina kad je počela da piše prve tekstove. Krajem sedamdesetih pisala je pijesme za Olivera Mandića, sa kojim je bila u ljubavnoj vezi. Nakod raskida veze ostali su u dobrim odnosima i ona mu je i dalje pisala pijesme. 1983.godine se udala za gitaristu grupe Bulevar Nenada Samotića. Ljubav svog života pronašla je u kompozitoru i produzentu Aleksandru Raduloviću Futi. Odradili su zajedno mnoge velike projekte. Rodila je dva sina, starijeg Milana Radulovića poznatog pod nadimkom Laća, i mlađeg Miloša koji je u decembru 2008 mlad preminuo.

Prvi veliki uspijeh imala je sa grupom Zana sa pijesmom „Dodirni mi kolena“ a bila je i stalni član njihove grupe. U septembru su slavili 40godina postojanja sa koncertom kojeg su posvetili Marini.

Jedna od legendarnih pijesama je pijesma „Ti samo budi dovoljno daleko“ koju je izvela grupa Generacija 5. Za velikog umijetnika Olivera Dragojevića napisala je popularnu pijesmu „Šta to biješe ljubav“ koja je na Splitskom festivalu odnijela nagradu žirija i postala omiljena u cijelom regionu.

2003.godine je obnovila festival „Beovizija“ na kojem su se birale pijesme koje su išle na Eurovizijsko takmičenje. Među njima su se našle i četiri koje je ona napisala. Bila je član žirija u emisijama „Operacija trijumf“ i „Pinkove zvijezde.“

Marina Tucaković je bila sigurno najboli tekstopisac na Balkanu i sve što je napisala postali su veliki hitovi. Za Džeja je napisala njegov najveći hit „Nedjelja“ i bila je nedjelja kad je umrla 19.septembra. Njen život nije bio lak ali je uvijek bila primjer kako treba da se ide dalje, misli pozitivno i živi sa svojim bolom. Privatno je voljela da sluša pijesmu od pokojnog Tome Zdravkovića „Dotako sam dno života.“ Muzička scena bivše Jugoslavije ne bi bila ista bez Marine Tucaković i s njenom smrti je umrla i jedna vrsta kvalitetnih tekstova. Uz njene tekstove smo se veselili, plakali a ponekad i smijali. Umijela je da prodre u dušu ljudima koji su dolazili kod nje po pijesmu.  Nakon samo par minuta provedenih s njima znala je napisati baš ono što paše za tu osobu. Zato im se vjerovalo to što pijevaju.

Tekst ću završiti sa stihovima iz pijesme koju je posvetila sinu a koji bi mogao biti i autobiografski jer opisuje baš ono što svaka majka osjeća koja je izgubila svoje dijete „Sećanja sam zaledila ali nisam bol pobijedila.“ Toliko boli i istine u par riječi. Neponovljiva Marina Tucaković, hvala na divnim stihovima.

Nadam se da vam se tekst svidio i da slušate pijesme koje je baš ona napisala jer su najbolje.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti javna.