pexel

Seksualno zlostavljanje na poslu

Spolno (seksualno) zlostavljanje je svako verbalno, neverbalno ili tjelesno neželjeno ponašanje spolne naravi, koje predstavlja povredu dostojanstva te osobe, uzrokuje strah, ponižavanje ili vrijeđanje.

To mogu biti šale sa seksualnim konotacijama, udvaranje na radnom mijestu, neprijatni pogledi, komentari fizičkog izgleda, priča o intimnim ili seksualnim temama, pozivi na seksualne aktivnosti, slučajni dodiri, pokazivanje spolnih organa, ili obećavanje napretka pod uslovom da stupi u seksuani odnos. Dok žene šute iz stida i straha da ne izgube posao, drugi šute jer ih nije briga za tuđe probleme. Problem je još veći ako se događa od strane nadređene osobe.

Žene su te koje doživljavaju nasilje svugdje, pa kako ponekad nisu sigurne ni u vlastitom domu, tako nisu sigurne ni na poslu. Veličina problema je šokantna. Postoje podaci da je svaka treća žena u Evropi doživjela fizičko ili seksualno nasilje. Međutim zbog ekonomske situacije, straha od gubljenja posla, većina slučajeva seksualnog uznemiravanja ostane neprijavljena.

Da bi se broj žrtava umanjio potrebna je angažovanost međunarodnih organizacija, nevladinih organizacija, civilnog društva, a najviše muškaraca. Cilj je iskorijeniti nasilje nad ženama i dijevojkama.

Istraživanja su pokazala da su uznemiravanju u većini slučajeva izložene osobe u osijetljivom položaju. Rastavljene žene, mlade žene, početnice na poslu, žene sa hendikepom, žene sa nepropisnim i nesigurnim radnim ugovorom, samohrane majke.

Često okolina ne podržava žrtvu. Kada jedna žena šuti, ponekad se dešava da se istovremeno zlostavlja više njih, a da se ništa ne poduzima. One se boje da im se neće vijerovati. Pitaju se da li on to tako misli ili ona to samo umišlja. Problem je jer se ne usuđuju pričati o tome.  Ako se ipak odluče na to, može se desiti da druge žene pokušaju da je utišaju. Govore da to nije ništa posebno, da se on tako ponaša prema svim ženama, da ga ignoriše. I onda se ona počinje pitati da li stvarno pretjeruje, pa odluči šutjeti.

Kako da žena prepozna kada je kompliment, a kada seksualno zlostavljanje? Ono što je za jednu ženu bezazleni flert, za drugu može biti nasilje. Ako netko uporno dijeli komplimente, a osoba pokazuje nelagodu, onda prelazi granicu i radi se o uznemiravanju. Ako se ti komplimenti odnose isključivo na fizički izgled uz dodavanje seksualne aluzije, onda je to definitivno zlostavljanje. Žena treba da  vrlo jasno i nedvomisleno kaže, da je takvi komentari vrijeđaju i da ih ne želi više slušati. Najbolje je da u tome ima svijedoka kojem može vjerovati, koji to neće poreći ukoliko dođe do prijave ako se zlostavljanje nastavi.

Ne smije se tolerisati nego se mora kažnjavati. Kod nas na balkanu bi trebalo prvo promijeniti način razmišljanja ljudi, a to je jako teško. Gotovo uvijek se više kritizira i analizira žrtva, nego nasilnik. Oni su vlo lukavi, i rade sve na tome da se zlostavljanje dešava u četiri oka, bez svijedoka. Na taj način u slučaju prijave, može žrtvu okriviti za lažnu optužbu.

Što je zlostavljač na višoj poziciji to je teže odlučiti se za prijavu. Žena se ne usuđuju krenuti u sudski proces, koji zna trajati godinama. Trpi i pritisak porodice, jer ako je jedini način prihoda ta plata koju ona dobija, onda je normalno da ćuti. Veliki problem su i samohrane majke, koje uopšte ne smiju da pričaju o problemima na poslu. Ona ćuti i trpi a nasilnik to koristi.

Problem je i neznanje kome i kad se obratiti. Šta kaže zakon o radu, šta kažu drugi zakoni? Poslodavci svakodnevno krše zakone. Treba žene što više edukovati i raditi na tome da se šire korisne informacije. Boje se i da neće dobiti posao na drugom mijestu jer poslodavac može misliti da se ona stalno buni.

One hrabre ustraju i odluče se za borbu za svoja prava. Treba se boriti glasno i javno prozivati po imenu. Postoje ustanove koje žrtvama pružaju svaki oblik podržke, od psihičke do pravne.

Što više nasilnika bude optuženo i slučajeva riješeno, više će se žena usuditi podnijeti prijavu. Vrlo važno je potražiti stručnu pomoć jer su psihičke poslijedice izloženosti seksualnom zlostavljanju velike, i treba dugo vremena da se žrtva pribere i vrati psihičku stabilnost.

Žrtva se često nalazi na takvom dnu, da ju je teško izvući iz toga i navesti na to da počne pričati. Smatra to kao svoju ličnu sramotu, ne shvata da je to sramota onog koji je to počinio. Mi trebamo pomoći i ohrabriti one u svojoj okolini. To je prvi korak u sprečavanju nasilja. Jedna osoba sama rijetko se usuđuje pokrenuti postupak protiv poslodavca. Žrtva ima izbor ili će prestati biti žrtva, progovoriti javno i glasno, ili će se pomiriti sa uslovima i nastaviti trpiti i dalje.

Drage žene, žrtve, poštujte sebe, prijavite svog zlostavljača, jer to je najmanje što možete učiniti za sebe. Budite ponosne na taj korak, jer to je korak prema mirnom i dostojanstvenom životu koji zaslužujete. Što se više prijava podnese institucije će biti efikasnije jer će shvatiti u kakvom problemu se nalazimo i koliko je žrtava. Nikad nije vaša krivica i nemojte to prihvatiti. Niste same.

Pexels

Nasilje ili mobing na poslu

Mobing je problem savremenog svijeta nastao kao oblik kršenja ljudskih prava na radnom mijestu. Stvara velike posljedice, ne samo žrtvi i njenoj porodici, nego i organizaciji i društvu. Nasilje je ako te neko sistematski maltletira, ponižava, zastrašuje, vrijeđa, seksualno uznemirava, omaložava tvoj rad, navodi ti nepravedne uslove rada, ugrožava zdravlje i tjera te da daš otkaz.

Da bi se takvo ponašanje okarekterisalo kao mobing, nije dovoljno da se desi jednom. Mora da se ponavlja jedno određeno vrijeme. Ali postoje slučajevi u kojima se poslije prvog puta mora nešto poduzeti, a to je seksualno zlostavljanje. Imaš pravo odmah podnijeti prijavu protiv nasilnika.

Zlostavljač može biti poslodavac, direktor, kolega sa posla ili grupa kolega. Pošto je to fenomen koji se pojavio krajem prošlog stoljeća, mali broj zemalja na svijetu ima jasno izglasane zakone o mobingu. Ipak svaka država ima zakon o radu, koji nalaže da je poslodavac dužan da spriječi pojavu nasilja i zaštiti svog radnika na poslu. Kao što je i radnik dužan poštovati neka pravila.

pexels

Po tim pravilima, ako se desi mobing, žrtva treba prvo unutar firme da pokrene postupak zaštite, u kojem se treba naći riješenje prihvatljivo za obe strane. Ako to ne uspije, onda treba podnijeti tužbu sudu. Mobing je psihičko zlostavljanje, koje predstavlja nedopustiv način ponašanja na radnom mijestu. To nije svakodneva bezazlena svađa između kolega, već ozbiljan društveni problem, koji nosi posljedice.

Mobing se može podijeliti na vertikalni i horizontalni.

Vertikalni dolazi od strane nadređenog, višeg ili nižeg menadžmenta, ili od strane direktora. Ako je mobing serijski onda to predstavlja zlostavljanje jednog po jednog radnika sa ciljem uništavanja cijele grupe. To se može nazvati i strateški mobing. Obrnuto vertikalni mobing se dešava kada grupa radnika maltretira jednog nadređenog zbog nezadovoljstva njegovim ponašanjem i odlukama.

Horizontalni mobing je onda kada se nepoželjne akcije odvijaju između radnika koji su u istom položaju. Osijećaj ljubomore, ugroženosti, zavisti mogu izazvati želju za eliminaciju. Pogotovo ako kolegu vidimo kao prijetnju vlastitom napretku. Ponekad pojedinac može postati žrtva cijele grupe. Slane šale na njegov račun, širenje laži, podsmijeh, isključivanje iz društvenog života i slično.

Zlostavljači koriste mobing da bi prikrili nemoć i nezadovoljstvo u drugoj sferi života, najčešće privatnoj. Često su zlostavljači bili i sami žrtva nekog nasilja u prošlosti. Oni su manipulativni, sebični, dvolični sa manjkom empatije.

Žrtva mobinga mogu biti muškarci i žene. Muškarci često doživljavaju prijetnje i fizičko nasrtanje, dok su žene izvrgnute seksualnom zlostavljanju. Žrtve mogu postati i bolešljive osobe koje su često na bolovanju iz zdravstvenih razloga. Najčešće su žrtve one osobe koje su tihe, mirne, sa osijećajem manje vrijednosti. One ćute i trpe, što druge ohrabljuje da nastave sa mobingom.

pexels

Intenzitet mobinga, razdoblje trajanja i crta ličnosti zlostavljača i žrtve, utječe na to kakve će posljedice ostaviti mobing. Poremećaji raspoloženja, depresija, ankcioznost, napadi panike samo su jedan dio psihičkih posljedica. Zatim dolaze fizičke kao što su glavobolja, nesanica, problemi sa probavom, srčana oboljenja i slično. Spriječavanje mobinga nije bitno samo zbog zdravlja, zadovoljstva, motivacije pojedinca nego i zbog produktivnosti i uspiješnog rada. Radnici koji su pod stalnim mobingom su manje produktivni, idu često na bolovanje, prave greške.

Osoba koja trpi mobing se mijenja, što utiče i na njen socijalni život. Ako postane agresivna i eksplodira zbog svake sitnice, može izgubiti podržku i razumijevanje porodice, što još produbljuje posljedice. U najgorem slučaju može potonuti duboko i pomišlja na suicid.

Ako žrtva na svoj posao gleda isključivo kao izvor prihoda, a ne zadovoljstvo, neće pretjerano imati posljedice od mobinga jer traženje novog posla neće predtavljati problem. Dok na osobu koja je godinama gradila svoj posao, karijeru, ulagala svoju energiju i davala sve od sebe za napredak organizacije, može mobing ostaviti ozbiljne posljedice.

pexels

Mobing se ne može generisati. Pošto se razlikuje interzitet, potrebno je svaki slučaj posebno razmatrati. Na poslu je to obično igra moći. Činjenica je da osoba koja ima samopouzdanje u sebe i svoje sposobnosti, nikad neće igrati tu igru. Trebaš znati da problem nije u tebi, nego u toj drugoj osobi. Niste jedini i nemojte se stiditi. Skoncentriši se na posao i trudi se da imaš kontrolu nad svojim radom, a samim tim i svojim rezultatima.

Ljudi koji vrše mobing nad drugima, obično se hrane njihovim emocijama i reakcijama. Zato probaj profesionalno, bez emocija porazgovarati s tom osobom. Ako vidiš da nema efekta, i da ta osoba neće promijeniti ponašanje, možeš ti promijeniti svoje. Potraži pomoć. Informiši se kakva prava imaš.  Uvijek postoji neko kome se možeš obratiti, pa i onda ako je nasilnik šef. Nemoj dopustiti da ti se uništi samopoštovanje i vjera u sebe. Ne zaslužuješ mobing i nemoj živjeti s tim.

O seksualnom zlostavljanju na radnom mijestu pisaću u idućem tekstu, jer to je tema koju ne treba usputno spomenuti, nego pisati malo opširnije o njoj. Nadam se da ti je tekst bio koristan i radujem se  komentarima.