Pexels

Nasilje ili mobing na poslu

Mobing je problem savremenog svijeta nastao kao oblik kršenja ljudskih prava na radnom mijestu. Stvara velike posljedice, ne samo žrtvi i njenoj porodici, nego i organizaciji i društvu. Nasilje je ako te neko sistematski maltletira, ponižava, zastrašuje, vrijeđa, seksualno uznemirava, omaložava tvoj rad, navodi ti nepravedne uslove rada, ugrožava zdravlje i tjera te da daš otkaz.

Da bi se takvo ponašanje okarekterisalo kao mobing, nije dovoljno da se desi jednom. Mora da se ponavlja jedno određeno vrijeme. Ali postoje slučajevi u kojima se poslije prvog puta mora nešto poduzeti, a to je seksualno zlostavljanje. Imaš pravo odmah podnijeti prijavu protiv nasilnika.

Zlostavljač može biti poslodavac, direktor, kolega sa posla ili grupa kolega. Pošto je to fenomen koji se pojavio krajem prošlog stoljeća, mali broj zemalja na svijetu ima jasno izglasane zakone o mobingu. Ipak svaka država ima zakon o radu, koji nalaže da je poslodavac dužan da spriječi pojavu nasilja i zaštiti svog radnika na poslu. Kao što je i radnik dužan poštovati neka pravila.

pexels

Po tim pravilima, ako se desi mobing, žrtva treba prvo unutar firme da pokrene postupak zaštite, u kojem se treba naći riješenje prihvatljivo za obe strane. Ako to ne uspije, onda treba podnijeti tužbu sudu. Mobing je psihičko zlostavljanje, koje predstavlja nedopustiv način ponašanja na radnom mijestu. To nije svakodneva bezazlena svađa između kolega, već ozbiljan društveni problem, koji nosi posljedice.

Mobing se može podijeliti na vertikalni i horizontalni.

Vertikalni dolazi od strane nadređenog, višeg ili nižeg menadžmenta, ili od strane direktora. Ako je mobing serijski onda to predstavlja zlostavljanje jednog po jednog radnika sa ciljem uništavanja cijele grupe. To se može nazvati i strateški mobing. Obrnuto vertikalni mobing se dešava kada grupa radnika maltretira jednog nadređenog zbog nezadovoljstva njegovim ponašanjem i odlukama.

Horizontalni mobing je onda kada se nepoželjne akcije odvijaju između radnika koji su u istom položaju. Osijećaj ljubomore, ugroženosti, zavisti mogu izazvati želju za eliminaciju. Pogotovo ako kolegu vidimo kao prijetnju vlastitom napretku. Ponekad pojedinac može postati žrtva cijele grupe. Slane šale na njegov račun, širenje laži, podsmijeh, isključivanje iz društvenog života i slično.

Zlostavljači koriste mobing da bi prikrili nemoć i nezadovoljstvo u drugoj sferi života, najčešće privatnoj. Često su zlostavljači bili i sami žrtva nekog nasilja u prošlosti. Oni su manipulativni, sebični, dvolični sa manjkom empatije.

Žrtva mobinga mogu biti muškarci i žene. Muškarci često doživljavaju prijetnje i fizičko nasrtanje, dok su žene izvrgnute seksualnom zlostavljanju. Žrtve mogu postati i bolešljive osobe koje su često na bolovanju iz zdravstvenih razloga. Najčešće su žrtve one osobe koje su tihe, mirne, sa osijećajem manje vrijednosti. One ćute i trpe, što druge ohrabljuje da nastave sa mobingom.

pexels

Intenzitet mobinga, razdoblje trajanja i crta ličnosti zlostavljača i žrtve, utječe na to kakve će posljedice ostaviti mobing. Poremećaji raspoloženja, depresija, ankcioznost, napadi panike samo su jedan dio psihičkih posljedica. Zatim dolaze fizičke kao što su glavobolja, nesanica, problemi sa probavom, srčana oboljenja i slično. Spriječavanje mobinga nije bitno samo zbog zdravlja, zadovoljstva, motivacije pojedinca nego i zbog produktivnosti i uspiješnog rada. Radnici koji su pod stalnim mobingom su manje produktivni, idu često na bolovanje, prave greške.

Osoba koja trpi mobing se mijenja, što utiče i na njen socijalni život. Ako postane agresivna i eksplodira zbog svake sitnice, može izgubiti podržku i razumijevanje porodice, što još produbljuje posljedice. U najgorem slučaju može potonuti duboko i pomišlja na suicid.

Ako žrtva na svoj posao gleda isključivo kao izvor prihoda, a ne zadovoljstvo, neće pretjerano imati posljedice od mobinga jer traženje novog posla neće predtavljati problem. Dok na osobu koja je godinama gradila svoj posao, karijeru, ulagala svoju energiju i davala sve od sebe za napredak organizacije, može mobing ostaviti ozbiljne posljedice.

pexels

Mobing se ne može generisati. Pošto se razlikuje interzitet, potrebno je svaki slučaj posebno razmatrati. Na poslu je to obično igra moći. Činjenica je da osoba koja ima samopouzdanje u sebe i svoje sposobnosti, nikad neće igrati tu igru. Trebaš znati da problem nije u tebi, nego u toj drugoj osobi. Niste jedini i nemojte se stiditi. Skoncentriši se na posao i trudi se da imaš kontrolu nad svojim radom, a samim tim i svojim rezultatima.

Ljudi koji vrše mobing nad drugima, obično se hrane njihovim emocijama i reakcijama. Zato probaj profesionalno, bez emocija porazgovarati s tom osobom. Ako vidiš da nema efekta, i da ta osoba neće promijeniti ponašanje, možeš ti promijeniti svoje. Potraži pomoć. Informiši se kakva prava imaš.  Uvijek postoji neko kome se možeš obratiti, pa i onda ako je nasilnik šef. Nemoj dopustiti da ti se uništi samopoštovanje i vjera u sebe. Ne zaslužuješ mobing i nemoj živjeti s tim.

O seksualnom zlostavljanju na radnom mijestu pisaću u idućem tekstu, jer to je tema koju ne treba usputno spomenuti, nego pisati malo opširnije o njoj. Nadam se da ti je tekst bio koristan i radujem se  komentarima.

Zašto žene šute o nasilju

Ženo, obraćam se tebi koja si bila ili si još uvijek žrtva bilo koje vrste nasilja: dosta je šutnje! Znam da ne šutiš zato što nemaš šta da kažeš, nego se bojiš šta će izazvati tvoje riječi. Vrijeme je da odbaciš sve strahove i progovoriš o onome što te kida i razara iznutra. Ne osuđuj sama sebe na takav život. Progovori o svemu i izbaci to iz sebe.  Možda si još u stanju šoka, ali skupi snage i ohrabri se.

Znam da se bojiš reakcije drugih, da te je stid i da ti teško pada da pričaš o tome. Možda misliš da to što si doživjela i nije tako strašno i da se neće nikad ponoviti. Vjeruj mi nažalost hoće.

Mnogi se pitaju zašto žene godinama ćute i tek nakon toliko godina dolaze sa optužbama. Otkud nama pravo da dovodimo u pitanje odluku žrtve? Ne znamo mi u kakvom je stanju bila i kroz kakve muke je prolazila. Samim postavljanjem takvih pitanja diskriminiramo žrtvu i pomažemo nasilniku. Zašto se žrtva mora pravdati?  Često se desi da kad jedna žena vidi kako druga javno govori o nasilju, tada dobije snagu i samopouzdanje da i ona to isto uradi. 

Svaka žena ili dijevojka može postati žrtva. To nema veze sa snagom, nivoom obrazovanja, inteligencijom ili statusom u društvu. Nije sramota postati žrtva, samo to ne smijemo ostati.

Stid, strah, šta će reći drugi, kakve posljedice nosi moja izjava, su samo jedni od razloga zašto ćutimo. Bojimo se da nam drugi neće vijerovati. Ako je nasilnik još omiljen u društvu, mislimo da će svi okriviti nas. I to se nažalost vrlo često dešava.           

Možda se boji nasilnika. Možda sumnja u sistem da će uspijeti da je dovoljno zaštiti, a njega kazni i spriječi da nastavi sa nasiljem. Jasno joj je da prijava nije kraj procesa. Ponekad tek tad nastaje pakao, koji može trajati godinama. Nisu sve žene dovoljno jake da stave sebi toliki teret na leđa. Radije se prepuste bolu tiho u privatnosti svoje sobe. Nije lako nositi se sa osudom okoline i pitanjima koja samo dodaju so na otvorenu ranu.

Boje se sukoba sa nasilnikom, davanja izjave, ponovnog prolaženja kroz cijelu situaciju. Prisjećati se detalja i proživljavati ponovo ono što žele zaboraviti. Kad čujem komentare poput: „Ja bih ovo ili ono“ sjetim se naše poslovice „Sit gladnog ne razumije.“ Tako je i s tim. Sve bih i ja sada, ali tada kada je trebalo, nisam mogla ni znala. Znači treba razumjeti da nismo svi isti i da u raznim situacijamo reagiramo drugačije. Svaka žena radi najbolje što je u njenoj moći u datom trenutku.

Možda je doživjela primjere druge žene, koje su pričale o nasilju, a nije im se vjerovalo. Koje su utišali i koje su umijesto podrške dobile podsmijavanje i nerazumijevanje. Možda se pokušala i sama povjeriti drugima, a oni joj rekli da je bolje da ćuti o tome, jer je sramota i o tome se ne govori otvoreno. Kada bi se sve uzajamno pomagale, bile bi puno jače i broj nasilja bi se umanjio.

Potiskivanje emocija je normalno, jer bol je duboka i kad se suočimo s tim to nas slomi. Zbog toga je ponekad potrebno da prođe određeno vrijeme, da žrtva ojača, da dobije snage da se uhvati u koštac sa svim što je preživjela, a godinama potiskivala. To zaslužuje pohvalu, a ne kritiku.

Emocionalna i materijalna ovisnost igra takođe veliku ulogu. Često krive sebe, preispituju svoje postupke, jer misle da su nečim izazvale takvo ponašanje. Ne mogu zamisliti život bez partnera, i sumnjaju u svoje sposobnosti. Ubijeđuju sebe da je šutnja jedina ispravna odluka, a s tim ohrabruju nasilnika.

Dijeca često služe kao izgovori. Same sebi govorimo da je to za njihovo dobro. Dok su mali želimo da rastu u „normalnoj porodici,“ a kad porastu ne bih da njihovo društvo sazna kakav im je tata, jer mogu pomisliti da su i oni takvi. S tim ne činimo uslugu ni sebi ni njima. Dobra mama može biti samo žena koja se osijeća dobro, a ne ona koja živi u strahu sa traumama.

Najbolje je odmah čim se desi nasilje pozvati policiju i prijaviti. Dok još imaš dokaze i dok još možeš sve detalje otkriti bez posebnog napora. Možda imaš i svijedoke koji su spremni odmah da potvrde tvoje optužbe. Nakon određenog vremena se mogu predomisliti.

Kada jednom odlučiš da odeš i otkriješ ono što si pretrpjela, dobiješ odjednom snagu koja te gura napred. Ne znam od kud ta snaga dolazi, ali je tu. Znaš da više nema nazad i da sad taj proces moraš proći. Potraži pomoć, moraš imati nekog na svojoj strani, jer ne možeš sama uspijeti. Ako nemaš nikog u porodici ili krugu prijatelja, potraži stručnu pomoć. To ne znači da si luda i nije sramota. Stavljaš sebe na prvo mijesto i pomažeš sebi. Nije lako pričati sa nepoznatom osobom o svojim osijećajima, ali uvijek imaš izbor koliko ćeš ići u detalje i šta si spremna otkriti.

Ni jedna osoba ne zaslužuje nasilje u svom životu. Posljedice su ogromne, i teško je izaći iz začaranog kruga. Osobe koje su ga doživjele trebaju bezuvjetnu empatiju, podršku i povjerenje. Ne treba da poslije svega doživi još jednu traumu od osude, podsmijeha ili ogovaranja ljudi u svojoj okolini.

Radujem se tvojim komentarima, kritikama i mišljenjima.

Hej budi jaka ti najlakše je plakati

Ovaj tekst počinjem sa stihovima pijesme mog omiljenog pisca i muzičara. Njegovi stihovi su igrali veliku ulogu u mom životu, i jako često sam plakala, dok sam ih slušala. Nekad je to bilo jedino što sam radila, zbog emocionalnog nasilja, koje sam proživljavala. Emocionalno zlostavljanje je naj podmukliji vid zlostavljanja, koje ostavlja duboke tragove.

 Znam da se po licu i tijelu nevide modrice, ali ožiljci koji ostaju nakon emocionalnog zlostavljanja, trebaju dugo da zamlade, a posljedice često nosimo cijeli život. Navešću nekoliko primjera, ili situacija koje ti mogu pomoći da prepoznaš, da li si možda i ti žrtva emocionalnog zlostavljanja. 

 Partner radije prebacije svu krivicu na tebe, nego da radi na tome da na miran način riješi problem s tobom. Govori tebi da si previše osijetljiva, da uzimaš sve previše lično i da je to sve samo u tvojoj glavi. S tim umanjuje značaj tvojih osijećaja i tvog mišljenja. Optužuje te za stvari koje nisi uradila.

Neprestano te kritikuje i omaložava, s ciljem da uspostavi kontrolu i moć. Kritizira tvoj izgled i oblačenje. Kontroliše ljude s kojima provodiš vrijeme i negativno priča o njima. Uvijek zna bolje od tebe, govori u tvoje ime i tvrdi da je to samo za tvoje dobro. Jedan dan je divan prema tebi, pun ljubavi i pažnje, dok drugi dan nemožete normalno razgovarati.

 Ignorisanje i zanemarivanje tvojih želja i mišljenja je takođe jedna vrsta zlostavljanja. Stalno te zove, uvijek moraš biti dostupna i javiti mu se. Svaki put kada se desi neslaganje između vas, on se emotivno povlači, jer je ljut što se nisi složila sa njegovim mišljenjem. S tim pokazuje da nisi vrijedna ljubavi ni pažnje, ako ne odobravaš ono šta on misli i govori. Misli da je samo on uvijek u pravu.

Na kraju tebi bude žao njega, izvinjavaš se, mada nisi ništa kriva, i nemaš razloga za to. Posljedica toga je da paziš na svaku svoju riječ ili postupak, da nebi kod njega izazvala uvrede. Počinješ da preispituješ svaku svoju odluku, misao ili nešto što želiš da kažeš, da bi izbjegla neugodne situacije. Emocionalno zlostavljanje se dodatno komplikuje, ako su tu zajednička dijeca. On često koristi njih kao sredstvo manipulacije, pa žrtva ostaje u braku“zbog dijece.“

dijevojcica
stop nasilju

Zlostavljači su viješti manipulatori, i žrtva treba dosta vremena da shvati koliko je štetno takvo ponašanje. Emocionalno zlostavljanje se uglavnom dešava prije fizičkog, a s tim može početi, kada on shvati da emocionalno nema više efekat. Znam kako boli, dok te osoba koju voliš, kojoj si možda dijecu rodila ponižava, vrijeđa, ucjenjuje, kontroliše.

 Dok on donosi odluke u tvoje ime i sputava te, ti polako gubiš vjeru u sebe. Počinješ vjerovati da je sve tvoja krivica. Osjećaš tugu, bijes, strah i manjak samopouzdanja.    

Ako si se prepoznala u ulozi žrtve, ili su ti ove situacije poznate, potraži pomoć. Porazgovaraj sa osobom koja ti je draga, i imaš povjerenje u nju. Ako shvatiš da ne možeš sama da se izboriš sa emocionalnim zlostavljanjem, a želiš se izvući iz takvog odnosa, potraži stručnu pomoć. Ona je često neophodna.

 Niko ne može donijeti odluku umjesto tebe, ali razgovor sa drugima ti može pomoći da vratiš vjeru u sebe, i shvatiš koliko si jaka. Najvažnije je na vrijeme prepoznati situaciju u kojoj se nalaziš, ali i to da nemoraš tu i ostati.  Budi iskrena prema sebi, to je jedini način da preuzmeš život u svoje ruke.  Za razliku od fizičkog, ovo nasilje nije odmah vidljivo, kasnije se otkriva i samim tim su i posljedice teže i dublje. Kad emocionalno padneš na dno, dolaze psihičke posljedice, a to nosi sa sobom dodatne zdravstvene probleme. Probudi se dok nije kasno.

jaka zena

 Zbog toga je vrlo važno osnažiti se emocionalno i uzdignuti se iznad svih poniženja i uvreda koje si doživjela. Uvijek ponavljaj sebi da si vrijedna i da zaslužuješ poštovanje, ljubav i sreću.

 Jedan savjet koji sam ja dobila od svog psihoterapeuta jeste, da uzmeš papir i olovku i napišeš što više stvari u kojima si idealna. Počni sa običnim sitnicama, pa dođi do krupnih stvari. Neka ti papir bude pri ruci i svaki dan upiši nešto novo, što ti padne na pamet. Može to biti i kako dobro znaš napraviti neko jelo. Što duže radiš na tome, dolaziće ti više ideja. Na taj način vraćaš izgubljeno samo pouzadanje, i prisjećaš se koliko si stvarno posebna.

 Pohvali sebe za sve uspjehe koje si postigla. Uspjeh je i prepoznati da si u nezdravoj vezi i da želiš to promijeniti. Sve mi imamo neki uspjeh, samo ga si ga možda zaboravila. Uvedi nove navike. Svaki dan uradi nešto za sebe, pa makar to bilo samo slušanje omiljene muzike. Kad počneš dovoljno voljeti i cijeniti sebe, drugi neće imati šanse da te povrijede. Osnaži se, ja vjerujem u tebe da ti to možeš, jer i ja sam uspjela.

 Piši mi u komentarima kako ti se dopao ovaj tekst i zaprati me na društvenim mrežama.

stop nasilju nad zenama

Da li znate koje sve vrste nasilja nad ženama postoje?

Biti bloger za mene se činilo kao nemoguća misija. Mislila sam uvijek to je samo za mlade, lijepe, uspiješne dijevojke. Ko bi mene pratio i koga interesuje to što ja imam da kažem? Ipak sam se nakon određenog vremena odlučila da probam. Nemam šta izgubiti.

Tema o kojoj želim da pišem na mom blogu je teška, a isto tako i jako važna. Rado bih dijelila svoja iskustva i savjete u vezi nasilja, ponižavanja i ovisnosti u braku ili vezi. Prema podacima Viktimološkog društva Srbije, svaka četvrta žena na Balkanu trpi nasilje u porodici. Mislim da sve te žene zaslužuju da neko iskreno piše o tome. Najvažnije što imam da kažem na početku je da ako jednom oprostite nasilje ponoviće se sigurno. Možda ne uskoro, ali hoće. Možda baš kad budete spremne da zaboravite.

Fizičko zlostavljanje

Prva prilika u kojoj doživite nasilje, u bilo kom obliku, treba da bude i poslijednja. To je nešto preko čega ne smijete preći tek tako. Naravno da će on obećavati da se nikad neće ponoviti i da mu je žao. Vi ćete biti u šoku i unutarnja bol će vas razarati. Tražićete opravdanje za njegove postupke i s vremenom ćete postati specijalista na tom polju.  On će uvijek imati neki razlog i on nikad nije kriv.  Nakon određenog vremena, kad to postane rutina, krivicu ćete tražiti kod sebe. Nemojte dozvoliti da dođete u takvu situaciju.

Ubijediće vas u to da on vas voli, da ste najvažnija osoba u njegovom životu i da bez vas njegov život nema smisla. Nakon toga jedno vrijeme će se truditi i baš kad vi pomislite da je sve u redu i da se više neće ponoviti, desiće se opet. Možda će vam kupovati poklone, kao znak ljubavi i pažnje. Zapamtite da to ne radi radi vas, nego da umanji osijećaj grižnje savijesti. Kad nešto kupi, misli da će to umanjiti bol koju osijećate. Kod mene je to samo izazivalo još veće razočarenje. Koliko vrijedi poklon za koji te vežu ružne uspomene?

Emocionalno zlostavljanje

Nije samo fizičko nasilje teško podnositi. Jednako nas boli i psihičko i emocionalno zlostavljanje. Tada on pokušava da preuzme kontrolu nad vašim životom, nadzire sve, sputava i donosi odluke u vaše ime.  Ako ste dugo u takvoj vezi polako gubite svoje mišljenje, karakter i ličnost. Živite za to da njega napravite sretnim, a on je uvijek nezadovoljan. Ponižava vas u društvu i nikad nisi dovoljno dobra. Razara vašu samostalnost i osijećaj lične vrijednosti. Ako to slušte svaki dan, počnete i sami u to vijerovati. Rane koje nastaju od emocionalnog zlostavljanja vrlo su duboke i treba dugo vremena da zacijele. Često nakon emocionalnog zlostavljanja uslijedi i fizičko. To je ono što sebi ni jedna dijevojka ni žena ne bi smijela dopustiti.

Psihičko zlostavljanje

Psihičko nasilje je ponašanje sa kojim nasilnik verbalno ugrožava život i funkcionisanje druge osobe. Traži da se udalji od familije i prijatelja. Nikad nemojte dopustiti da vam partner bira društvo s kojim ćete se družiti. Niti da vam zabrani kontakt sa određenim kolegicama ili članovima familije. Ako to dopustite na početku veze, ulazite u klopku iz koje ćete se teško izvući. Trudite se da zadržite ljude koji vas vole u svome životu. Trebaće vam ako sa partnerom krene po zlu. On želi da ste sami i da nemate nikog ko vam može ukazati na njegove greške. Ako mu to pođe za rukom, onda vam prebacuje da je on jedini na koga se možete osloniti.  Takvo ponašanje je postalo toliko učestalo da ga neki smatraju normalnim. Što je duži period žena izložena takvom ponašanju veće su šanse da dođe do ozbiljnih psihičkih poremećaja. Ankcioznost, depresija ili u najgorem slučaju pokušaj samoubistva. 

Napadi bijesa

Napadi bijesa su situacije u kojima on izgubi kontrolu, baca stvari po kuci, lupa po zidovima ili stolu bez da fizički napadne žrtvu. To mu služi da vas uplaši i da se pokorite njegovoj volji. U tom bijesu krivi vas za svoje osijećaje i svoju ljutnju. Vređa vas lično, vaše ponašanje, mišljenje i postupke. Prijeti da će počiniti samoubistvo ako ga ostavite. Nakon toga vi radite sve da ga ne rasbijesnite. Izbijegavate određene teme iz straha da će te  ga naljutiti. Počinjete  vjerovati da sve što uradite  nije dovoljno dobro.  Polako se osijećate emotivno mrtvo i pitate se da li polako gubite razum.

Dijeca i nasilje

Još jedna velika greška koju čine žene jeste da ostaju u nesretnom braku zbog dijece. To je najveća greška. Upravo zbog dijece treba de se razdvojite. Nijedno dijete ne zaslužuje da raste u braku gdje vlada nasilje, svađe i ružna atmosfera. Nije mu lako biti u strahu za majku, a u još gorem slučaju za sebe. To ostavlja duboke tragove na diječijoj psihi i veliki broj te dijece cijeli život nosi poslijedice. Dijeca treba da osijete ljubav, harmoniju, međusobno povijerenje i sigurnost. Samo sretna mama može odgajati sretnu dijecu i zato nekad treba sebe staviti na prvo mijesto bez grižnje savijesti. Još jedan razlog zašto ne bi trebali ostajati u takvom braku zbog dijece jeste da će ta ista dijeca kad porastu reći da je to najveća greška koju ste napravile. Znam iz iskustva i upravu su. 

Ljubomora

Ljubomora je osijećaj koji odaje nesigurnost i nerijetko preraste u patološko stanje sa tragičnim posljedicama. Partner je ljubomoran ako neko pokazuje interesovanje za vas, bez obzira na to što vi ne reagujete na taj interes. Plaše se da ćete ih ostaviti jer imaju nisko samopouzdanje. Kada ljubomora poprimi opsesivni karakter, jedan partner uzima ulogu progonitelja koji stalno kontroliše partnera i stalno zahtjeva dokaz ljubavi. Ljubomora je opasna i za parove koji nisu u braku. Niko ne voli da ga neko guši i ako se nalazite u takvoj vezi učinite sve da što prije izađete iz nje. Statistika je pokazala da je patološka ljubomora čest motiv ubistva. Sve počne bezazleno sa ljubomorom koju na početku smatramo kao dokaz ljubavi. Onda se pretvori u pakao.

Ekonomsko zlostavljanje

Ekonomsko i finansijsko zlostavljanje je takođe jako prostranjeno na našim prostorima. Ono uključuje strogu kontrolu finansija. Provjeravanje gdje je otišao svaki dinar, ograničavanje finansija i zabrana da se partner zaposli i osamostali. Samim tim daje do znanja da bez njega ne možete uspijeti i ubija vašu samostalnost i sigurnost. On sugeriše da je ona kriva za njegovo negativno ponašanje i da je bez njega bespomoćna.

Svaki put kada doživite bilo koji od ovih načina nasilja, vaša ljubav se umanjuje i polako gasi. 

Veliki broj žena ili dijevojaka se stidi pričati o ponižavanju koje trpi od strane partnera. Jedan od razloga zašto je to tako jeste da umijesto razumijevanja, dobije komentare da je glupa zašto sebi to dozvoljava ili čak da i ne zaslužuje bolje kad ga toliko voli i sve mu oprašta. Nakon toga nikad  više ne usude povjeriti se nekome. Ponekad je razlog i to što misle puno šta će drugi reći i ne žele priznati sebi ni  drugima da nisu uspijeli sačuvati brak ili vezu. S time sebi ne čine nikakvu uslugu. Nasuprot, ostaju i dalje i svim silama se trude ispraviti ono što se popraviti ne može. 

Niko ne treba da živi u strahu od partnera kojeg voli. Ne treba ni da ostaje u vezi iz straha šta on može učiniti ako ga ostavi.

Dok smo mlade i zaljubljene često gledamo kroz ružičaste naočale svijet i ne vidimo stvari realno. Ali sve mi imamo intuiciju ili unutarnji glas koji nas upozorava da nešto u našoj vezi nije kako bi trebalo biti od samog početka. Ako osijetite trun sumnje, nemojte ga sakrivati pod tepih, nego obratite pažnju na njega. Može vam pomoći da na vrijeme shvatite da to nije pravi partner za vas, ma koliko vi to željeli da bude. Ja sam ga isto imala, ali svim silama sam se borila protiv njega i ignorisala, mada sam duboko u sebi znala da je to greška.

Borite se za ono što vas vodi napred i pomaže da budete najbolja verzija sebe. Pomirite se sa svim što ne možete promijeniti. Riješite se svega što vas koči ili vuče prema dnu.

Nemojte misliti da će se on promijeniti, ako vi nešto promijenite kod sebe. Počnite vijerovati da niste vi ta koja treba da se mijenja i ničim niste zaslužili takvo ponašanje prema sebi. Stavite tačku i krenite iz početka. Nije sramota tražiti pomoć, ako vam je potrebna. Ako imate „SREĆU“ kao ja, da doživite svaki od ovih gore navedenih oblika nasilja, teško da ćete uspijeti bez pomoći. Bez obzira gdje živite  uvijek postoji neko kome se možete obratiti  i ko će vam rado pomoći.

Trebate  od početka veze postaviti jasne granice preko kojih ne smijete prelaziti. Ja sam nažalost svakim oprostom granice pomijerala, sve dok nisam počela prolaziti pakao. Vjerujte da niste vi krive za njegovo ponašanje i da bez obzira šta i kako radite to niste zaslužile.

Nemojte biti zarobljenik prošlosti. To što ste doživjele neka vam bude lekcija, a ne doživotna robija. U slijedećim tekstovima ću pisati opširnije o svakoj od ovih tema.

Pišite mi vaše mišljenje i utiske u komentarima ili putem emel adrese.

nasilje kod poznatih

Nasilje u porodici kod javnih ličnosti

Strašno je to koliko je nasilja unutar porodice i društva. Nasilnika ima u svim kulturama i svim slojevima. Nasilje nikad ne treba gurati pod tepih. Sramotu treba da osjeti nasilnik, a ne žrtva, ali to je vrlo često obrnuto. Važno je skupiti hrabrosti i prijaviti. U ovom tekstu ću pisati o nasilju kod javnih ličnosti, o ženama koje su se usudile javno pričati o tome, čiji primjer bi trebalo da slijedimo.

Najpoznatiji primjer porodičnog nasilja kod poznatih, u svijetu je O Dzej Simpson, koje se završilo sa dvostrukim ubistvom. Rano ujutru 13.juna 1994. godine Nikol Braun i Ron Goldman pronađeni su mrtvi ispred njene kuće.

 Glavni osumnječeni je bio bivši suprug O Dzej Simpson, od kojeg se prije dvije godine razvela, ali on ju je i dalje proganjao. Umjesto da se preda policiji, poslao je oproštajno pismo u kojem je napisao da nije odgovoran za ubistvo, te da ga ne žale jer je imao odličan život. Policija ga je tražila, i milioni Amerikanaca su uživo pratili njegovo bijekstvo i hapšenje pred kamerama.

Suđenje je bilo uživo na televiziji. Mediji i građani su bili podijeljeni na dvije strane. Jedni su govorili da je kriv i zaslužuje kaznu, dok su drugi govorili da mu se sudi samo, jer je crnac. Oslobođen je, iako su postojali dokazi. Kasnije je uhapšen zbog oružane pljačke u Las Vegasu i proveo je devet godina u zatvoru.

Na našim prostorima je najveću pažnju izazvao slučaj Nataše Baklavac. Ona je doživjela nasilje od supruga Luke Lazukića, par dana nakon rođenja ćerke. Odmah ga je prijavila policiji i otišla u urgentni centar, a slike njenih modrica šokirale su Srbiju i region.

 Sud ga je osudio na uslovnu kaznu od osam mjeseci zatvora. Također je dobio mjeru zabrane prilazka pjevačici. Ona je jedna od rjetkih koja je govorila javno, da žene treba da prijave porodično nasilje i tako zaštite sebe i svoju dijecu ali i ostale žene, potencijalne žrtve. Smatra da o tome treba da se govori u javnosti, da bi što više žena skupilo hrabrosti za prijavu nasilnika.

 Poslije svega je nastavila da se bori za prava žena pod sloganom:“Nisi sama“ apelujući da niko ne treba da trpi fizičko ni psihičko maltletiranje.

Goca Trzan je takođe trpjela nasilje od bivšeg partnera, koji ju je čak i prisluškivao. Kao što je sama rekla, prvi put kad je to uradio nije ga ostavila, ali drugi put jeste. Udario je toliko jako da joj je prebio bubnu opnu.

 Jedne prilike je rekla, da se nevoli toga sijećati, ali dobro je da se zna. Takve stvari se dešavaju, a o njima se ćuti. Ako je ona mogla prijaviti, možeš i ti.

 S ovim primjerima sam htijela pokazati da stvarno „nisi sama“ i da se nasilje dešava i drugim ženama.  Intelektuaci koji su obrazovani i kulturni u društvu, tuku žene. Na kraju ako dođe do suđenja, on se nikad ne kaje, i on nikad neće priznati da je kriv. Uvijek krivi žrtvu. Ako je on uspješan, ona često krije istinu.

nasilje nad zenama
financijska ovisnost

 Financijska ovisnost, rušenje slike idealne porodice i imidža u javnosti su jedni od razloga za to. Ponekad šute i zbog statusa u društvu i pogodnosti koje taj status pruža. Najveći problem je gubitak iluzije o idealnom paru, ne žele da naruše tu medijsku sliku. Sigurnost isto igra veliku ulogu. Ako je on omiljen u društvu, javnost će uvijek stati na njegovu stranu. Žena nekad povjeruje, da on ima na to pravo, jer je ucijenjuje. On je taj koji je sve stekao, ona nema ništa, i ne vrijedi ništa. Veliki broj nas misli, ako je žena uspješna da je muž ne kontroliše i ne maltletira.  Možda je ona poznatija, uspješnija, zarađuje više, a opet on sve kontroliše. Prolazi sve patnje i strahove kao i ostale žrtve. Najgore je kad iz bilo kojeg razloga sve krije.

U slučaju kada se radi o poznatoj ličnosti, važno je da stupi u javnost sa istinom, s tim ohrabri anonimne žene, da smognu snage da i one prijave nasilje. Obična žena je u medijima tek ako je na smrt pretučena, a već sutradan svi zaborave na to. Ali ako je poznata, danima se o tome piše i govori.

U jednoj deceniji, samo u Srbiji je ubijeno 320 žena, dok je 400 dijece ostalo bez majke. U Bosni i Hercegovini je svaka druga žena, starija od 15 godina, doživjela neki oblik nasilja. Svake godine broj žrtava se povećava i to su stvari koje nesmijemo zanemariti. Svi možemo pomoći u tome da naš svijet bude sigurniji i srećniji. Prijevite nasilje, nemojte se stidjeti!

Zašto ćutite?

Zašto obarate glavu? Zašto zatvarate uši?  Zašto krijete pogled?

Kad žrtva gleda ljude, koji na njen strah u očima ne reaguju, gubi vjeru u ljudskost i dobro u ljudima. Dali ste nekad vidjeli nasilje, a okrenuli glavu? Dali vas je bilo strah ili ste bili ne zainteresirani?

Znajte i žrtva ima strah! Možda niste znali kako da pomognete ili ste mislili da će sigurno neko drugi pomoći, ne morate baš vi biti ti koji se miješaju u tuđe probleme. Žalostno je to što i onaj drugi misli da ćete vi pomoći i na kraju niko ne pomogne.

 Od malena nas uče da gledamo svoja posla i da se ne petljamo gdje nam nije mijesto. Ali u ovakvim slučajevima to pravilo ne važi. To je protiv svih ljudskih morala.

 Da li ste čuli u susjedstvu galamu koja je ukazivala na to da se dešava nasilje a pravili se da nečujete? Jer ne bi da se zamjerate sa komšijama. Razumijem ja da to nije jednostavno, ali treba da se podrazumjeva. Niko ne mora da zna da ste vi bili ti koji su pozvali policiju. Anonimna prijava isto postoji.

 Možda su i djeca ugrožena, pozovite socijalne radnike. Nemojte čekati da se desi zločin, reagujte na vrijeme. Ako u najgorem slučaju dođe do ubistva, onda sve komšije priznaju da su svađe i tuče bile svakodnevnica. A niko nije reagovao na vrijeme.

Da li ste čuli nekad da neko zove u pomoć i niste pomogli? Može te li zamisliti kako se osjeća žrtva, koja je zvala u pomoć, kad shvati da pomoć neće doći? Prvo se sama ohrabruje da izdrži još malo, jer svi su čuli, sigurno će neko pozvati policiju. Onda nakon određeng vremena prizna sebi da je prepuštena na milost i nemilost nasilniku. Onda se samo moli bogu da sve dobro završi.

 Razočarena je i povrijeđena i to boli više nego udarci koje hrabro podnosi. Kao da njen život ne vrijedi ništa. Pita se da li vas grize savjest. Ako tako nešto čujete, automatski ste umiješani, htjeli vi to ili ne. Na vama je da reagujete, u suprotnom podržavate takvo ponašanje i vi ste krivi. Znam da zvuči grubo, ali je istina.

 Probudite osjećaje u sebi i ako ste do sada ignorisali, nema veze, prošlo je, ali od sad nemojte više. Molim vas, jer nas se sviju tiče.

Možda poznajete nekog za koga sumnjate da doživljava nasilje. Upitajte da li je sve u redu i ponudite pomoć. Ako vam od prvog puta ne prizna da joj treba pomoć, upitajte ponovo. Ne očekujte brze rezultate. Treba vremena i hrabrosti da se usudi pričati o tome.  Pokažite iskreno interesovanje i budite povjerljivi. Žrtva ne smije da bude tema za trač. Informišite se gdje i na koji način se može obratiti ustanovama koje se bave takvim slučajevima. Ako imate mogućnost, ponudite konkretnu pomoć. To može biti privremeni smještaj, čuvanje dijece, pratnja u policiju ili bilo šta što bi bilo od koristi.

 Ako se odluči progovoriti, imajte strpljenja i samo slušajte. Posljednje što joj treba jeste osuda i pametovanje. Pa čak i ako kaže da će napustiti nasilnika, pa se ponovo predomisli, nemojte joj okrenuti leđa. Mnogi pomisle sama je kriva, ne interesuje me više.

Znajte da nasilje blokira i usporava. Ostanite i dalje za nju tu. To će je ohrabriti, vratiti vjeru u ljude i dati snage za novi pokušaj. Nemojte je siliti na nešto jer s tim dobijate samo suprotan efekat. Ponekad brzo dobijemo ulogu žrtve, ali izaći iz te uloge je naporan i dug put. Nemojte je kriviti što je dopustila to, dovoljno je što sama sebe krivi.  

Ako ne reagujete na nasilje vi ga podržavate. I vi ste krivi. Zašto dopuštamo da svake godine veliki broj žena izgubi život, kao posljedicu porodičnog nasilja? Dali smo postali bezdušni ili smo samo izgubili empatiju. Kada bi svi reagovali na nasilje, bez obzira u kom pogledu, mislim da bi u kratkom periodu dobili društvo bez nasilja.

 Ja ipak vjerujem u ljude i nadam se da će u buduće biti sve manje slučajeva u crnoj hronici. Budimo od pomoći onima kojima je potrebna, pa čak i onda kada je direktno od nas ne traže. Ne okrećite glavu, okrenite broj policije. Možda nekom spasite život. Žrtva će vam biti zahvalna. A vi možete spavati mirne duše.

Pišite mi svoja iskustva u vezi ove teme. Nadam se da vam se tekst dopao i da sam vam služila.