Zašto zatvaraš oči pred istinom

Današnji tekst sam posvetila svim onim ženama koje zatvaraju oči i okreću glavu od istine. Ženama koje nemaju još dovoljno snage da nazovu situaciju u kojoj se nalaze pravim imenom i priznaju sebi da žive u toksičnoj vezi. Nasilje je svuda oko nas i nikad ge nestati neće.  Žalosno je to što je za neke to postala normalna svakodnevnica. Znam kako ti je, tu sam i ja nekad bila. Nisi ti glupa, znaš šta je ispravno a šta nije. Isto tako znaš šta zaslužuješ, da nasilje tu ne pripada. Otvori oči, reci STOP nasilju.

Razmisli dobro i počni da uzimaš svoj život u svoje ruke. Ne smiješ dozvoliti da se pomiriš sa situacijom u kojoj se nalaziš, nemoj misliti da svakako nemaš izbora. Uvijek možeš donijeti odluku da moraš i trebaš nešto promijeniti. Vjeruj u sebe i pokreni se. Potraži pomoć, nemoj se bojati.

Prestani ignorisati unutarnji glas koji ti govori da se probudiš. Znam da ga imaš i ti, da ti zvoni u glavi od silnih opomena koje ti šalje. On je za to tu, trudi se da te okrene prema tebi. I sama sam ga godinama uspiješno ignorisala. Na svoju štetu naravno. Uči se na tuđim greškama, ti to možeš.

Stavi sebe na prvo mijesto, to je uvijek početak promijene. Kad odlučiš da zaslužuješ više, počećeš postupati u skladu s tim. Sigurno su ti poznate priče žena koje su bile tu gdje se ti nalaziš i potpuno uspijele preokrenuti svoj život. Vjeruj u njih i slušaj dobro na koji način im je to pošlo za rukom. Posavjetuj se s nekim ko ti može pomoći. Vrati vijeru u sebe i svoje samopoštovanje. Zaslužuješ više.

Ako su mogle one možeš i ti. Potrebno je puno snage, ali vjeruj mi vrijedi boriti se za sebe. Počni sa malim stvarima i koračaj hrabro prema svojoj slobodi. Nasilje blokira, usporava ali i pokazuje koliko si stvarno jaka. Sjeti se svega što si do sad preživjela. Onda zamisli sebe za pet godina ako ostaneš tu i ako odeš. Znam da imaš strah, sve mi smo ga imale. Ipak sve poteškoće koje te čekaju na tom putu, lakše ćeš prevazići ako si u miru. Ako znaš da nikad više nećeš biti ugrožena, da si na sigurnom.

Niko nije vrijedan tvojih suza, tvoga zdravlja. Izgubićeš ga naravno, ako i dalje zatvaraš oči. Prestani da glumiš glavnu ulogu u tom ružnom scenariju, jer taj film može samo imati ružan kraj. Kad glumimo pred drugima, trudimo se da budemo što ubijedljiviji. To radimo jer na taj način pokušavamo prvo sebe ubijediti da je sve u redu. Ali kad ostanemo u mraku svoje sobe, znamo da ništa nije u redu. Nažalost istinu i realnost koju živimo, pred samim sobom ne možemo sakriti. Ona nas uvijek dočeka.

Bez obzira na to koliko dugo se nalaziš u toj vezi, ako osijetiš i znaš da to nije ono što od života očekuješ, počni da mijenjaš situaciju u svoju korist. Naravno da imaš pravo biti tužna zbog toga, ali nemoj dopustiti da tuga bude glavna emocija. Osijeti snagu i volju za novim životom koji sebi trebaš izgraditi. Vjeruj u sebe i znaj da zaslužuješ sreću, ljubav, poštovanje. Život nam toliko toga nudi, samo trebamo imati moć pokrenuti se i izaći iz svoje zone komfora. Počni stvarati svoju novu istinu u kojoj nećeš morati glumiti sreću, u kojoj je ona tvoja stvarna realnost. Otvori oči i napravi prvi korak.

Ko drugi da bude za nju tu ako nećete vi?

Današnja tema o kojoj želim da pišem je posvećena ljudima koji treba da budu tu za žrtvu nasilja u teškim trenutcima. To su na prvom mijestu roditelji i bliži članovi porodice. Oni koji su je rodili i koji su rasli uz nju. Ona bi trebala da ima dovoljno povjerenja i sigurnosti da vam se obrati za pomoć. Pa čak i onda kad ona šuti i krije, vi treba da je ohrabrite i prvi pitate kako joj možete pomoći. Možda joj treba vremena, nesmijete je prepustiti na milost i nemilost nasilniku, samo zato što nema hrabrosti da ga ostavi. Iskoristite situaciju kad je u mogućnosti da vam otvori dušu, bez straha da je on čuje.

Ako sumnjate da se nasilje dešava, vjerovatno ste u pravu. Bolje je jednom više početi taj razgovor, nego čekati da se tragedije desi. Ako počne da priča budite strpljivi i nemojte pokazivati jake emocije. To je može uplašiti pa se može ponovo povući u svoj začarani krug nasilja, iz kojeg ne vidi izlaz.

Ni u kom slučaju joj ne smijete pokazati da sama treba svoje probleme riješavati. Na žalost još uvijek se dešava kada se žrtva požali majci, da je muž maltletira ili vara, umijesto podrške dobije odgovor da je to normalno, njen muž je isto to radio i ništa joj nije bilo. Ako su naše majke nekad živjele život u kojem se jedna žena nije poštovala ni cijenila, to ne znači da i mi moramo danas tako živjeti. Ponudite pomoć i podršku. Sreća nije luksus, sreća treba da bude prioritet u svakoj vezi. Ako je nema, onda ona treba da napusti takvu vezu. Svatko od nas ima pravo da bude sretan i poštovan.

Još gori je jedan istiniti slučaj, u kojem jedna majka sa dvoje dijece napušta muža i odlazi kod svojih roditelja. Nakon što im je ispričala kroz šta sve prolazi, muž ju je varao, kocko, tuko, ponižavao, zamolila je roditelje da jedno vrijeme bude kod njih, dok se ne snađe. Živjeli su na selu, ali su imali dovoljno mijesta i mogućnost da im pomognu i da ih prime. Kad ju je saslušao otac je mirnim i odlučnim glasom odgovorio da ona može ostati, nju će primiti, ali njegovu dijecu neće da hrani. Kolika je to uvreda za jednu majku, jer to su i njena dijeca. Naravno kao dobra majka nije se htijela odvojiti od svoje dijece i ponovo se vratila nasilniku. Koliko joj je samo snage za to trebalo.

Bez obzira na to što su znali šta sve prolazi s njim, roditelji su je pustili da mu se vrati. Ne samo to, otjerali su je svojim postupkom i stavili joj do znanja da je sama u svojim problemima. A on je dobio zeleno svijetlo i odobrenje da nastavi dalje sa svojim ponašanjem. Umijesto ljubavi i razumijevanja, dobila je udarac koji nikad neće zaboraviti. Iako odrasla osoba, osijećala se kao odbačeno siroče.

Ponekad nije potrebno da nudite smiještaj ili financijku pomoć, ali moralna podrška, bezuvijetna ljubav i razumijevanje joj je neophodno. Treba da zna da ima nekog na koga se može osloniti, nekog ko je neće kriviti za to da je pogrešnog partnera izabrala. Da bi uspijela prevazići situaciju u kojoj se nalazi, potrebna joj je sigurnost da pripada negdje. Neko ko netraži od nje ništa, a nudi puno. U svojim problemima je izgubila snagu i samopoštovanje. Pomozite joj da to povrati. Biće vam zahvalna. Porodica treba da bude oaza sigurnosti i mira. Možda jednog dana budete vi trebali pomoć.

Pokažite joj da vrijedi, da nema razloga da se stidi i krije od drugih. Recite joj da je volite onakvu kakva jeste, da na vas može uvijek računati. Ponekad su dovoljne male sitnice da se sav njen svijet popravi. Mali znak pažnje i ljubavi, može u njoj probuditi snagu za koju je mislila da više ne postoji. Može ona puno, kad zna da ima nekog ko stoji iza nje. Samo mali vjetar u leđa pomoći će joj da ponovo stane na svoje noge. Budite ponosni na nju i automatski i ona počinje bolje da se osijeća. Uz vašu pomoć ona može zauvijek izaći iz uloge žrtve i nastaviti sretan život bez nasilja.

Šta nakon sigurne kuće?

Kao što sam u prošlim tekstovima pisala, sigurna kuća je jedna mogućnost da izbjegneš nasilje. One su namijenjene svim ženama i njihovoj dijeci koje su ugrožene fizičkim, psihičkim, ekonomskim ili seksualnim nasiljem u porodici. Sigurne kuće nisu samo tu da se žena nahrani i da ima gdje da prespava. One su mijesto gdje se radi sa ženama. Imaju psihoterapeutkinje, osobe koje rade sa dijecom, advokate. Ako ne znaš kuda, mislim da je to najbolje privremeno riješenje.

Njima je u cilju da žena izađe iz nje sa drugačijim pogledom na vezu i brak, nego kad je došla. Rade na tome da izgradiš samopouzdanje i vjeru u sebe, koju si u vezi sa nasilnikom izgubila. Pomažu ti da organizuješ svoj život bez nasilja, nakon odlazka od njih. Edukuju žene na razne načine. Pored toga što ti pomažu da radiš na ličnom razvoju, nude i razne obuke da bi uspijela naći posao i osamostaliti se. Znam da se bojiš šta nakon boravka u sigurnoj kući, ali iskoristi vrijeme maksimalno da napreduješ i da se nikad više ne moraš vratiti nasilniku. Prihvati pomoć koja ti se nudi i vjeruj u sebe.

U slučaju trenutnog nasilja žene i dijeca se smiještaju u urgentni smiještaj. U takvoj situaciji nije neophodno priložiti dokumentaciju koja je potrebne za prijem. Znači u hitnom slučaju možeš se obratiti za pomoć, bez dodatnih komplikacija. U tom smiještaju možeš ostati do deset dana, nakon čega prelaziš u sigurnu kuću. Nasilje u kriznim sizuacijama kao što je pandemija eskalira, zato ako si žrtva nemoj predugo okljevati, da ne bi bilo kasno. Ostatak u porodici gdje vlada nasilje je tiho ubistvo žene i dijece. Od žene koja je nekad imala hrabrost, samopouzdanje ostaje samo sjena.

Problem sa kojim se žene često susreću jeste neefikasnost u procesu suđenja, što sve predugo traje. Baš u vezi nasilja u porodici to je vrlo važno. Nekad se desi da žena provede pola godine u sigurnoj kući, a da proces još uvijek ne krene. Situacija je znatno bolja u većim gradovima, nego u manjoj sredini, gdje svak svakog zna. To loše utiče na proceduru zaštite žrtve, jer ponekad ni policajci ne bi da se zamjere nasilniku. Još je takođe problem što minimalne kazne ohrabruju nasilnika da nastavi sa svojim nasilnim ponašanjem. Žrtva se osijeća bezvrijedno i prepuštena sama sebi.

Sigurne kuće su besplatne i nalaze se u svim većim gradovima, ali pristup njima imaju i žrtve koje žive u okolnim mijestima. Boravak u sigurnoj kući može da traje od jednog dana, pa do šest mijeseci. Ako ima za to potrebe, uz dogovor sa centrom za socijalni rad, može se ostati do godinu dana. Znači ako ti je vrijeme isteklo, a još nisi sposobna da brineš sama o svemu porazgovaraj s njima. Ponekad je jednoj ženi potrebno puno više vremena nego drugoj, da se snađe. Tu igra ulogu fizičko i psihičko zdravlje, kao i stepen obrazovanja i sposobnost komuniciranja u društvu.

Više od 80% žena koje dođu u sigurne kuće je nezaposleno, ali su spremne da rade, da bi mogle brinuti za sebe i svoju dijecu. Kad dođu u sigurnu kuću dobijaju socijalnu pomoć i diječiji dodatak, ali to ipak nije dovoljno za samostalni život. Jako je žalosno i nepravedno što uglavnom žene i dijeca napuštaju svoj dom, a nasilnik ostaje. Ipak mir i sigurnost je najvažnija i nema cijenu.

Najveći broj sigurnih kuća financira se od međunarodnih donatora i ne vladinih organizacija. Međutim država je ta koja treba da riješi pitanje nasilja u porodici. Žene treba da znaju da imaju pravo na slobodan život, u suprotnom da imaju kome da se obrate. Nasilje se prošle godine povećalo u svim državama regiona, SOS telefoni bilježe puno veći broj poziva.

 Gotovo svaka žena zna da postoje sigurne kuće, ali se često boje šta nakon toga. Statistika kaže da se je ranije čak 50 % njih vraćalo nasilniku, danas je taj broj smanjen na 30%. To je još uvijek veliki broj njih, koje se nisu snašle i bile prinuđene da se vrate na mijesto zločina. Zato kad se jednom odlučiš otići i prekinuti patnju, uradi sve što je u tvojoj moći da se više nikad ne moraš vratiti, jer znaš da će onda biti samo gore. Ako se moraš odseliti iz sigurne kuće, a još nemaš dovoljno primanja da plaćaš vlastiti stan, možda se možeš privremeno smijestiti kod nekog od članova porodice. Možda nađeš nešto gdje možeš pomagati u kućnim poslovima. Ili se brinuti o nekoj staroj osobi, gdje automatski dobijaš stan i hranu za svoje usluge. Sve je bolje nego se vratiti tamo odakle si pobjegla. Pokreni se, prilika će se pojaviti. Vjeruj u sebe i neka vrijeme koje si provela u sigurnoj kući bude poučno i korisno. Izađi iz nje uzdignute glave i spremna za nove bitke koje nam život nudi, ali bez nasilja.

Ako te ja ne mogu imati, neće te ni drugi imati!

U zadnje vrijeme nažalost svjedočimo povećanom broju nasilja sa tragičnim ishodom. Sve više je porasla agresivnost kod mladih parova, što je prije bila rijetkost. Žene i djevojke se moraju ohrabriti da na vrijeme prijave nasilje. U prošloj godini je u Srbiji ubijeno 26 žena, a samo dvije od njih su prijavile nasilje prije nogo su smrtno stradale.  To jasno pokazuje da se moglo spriječiti da se na vrijeme reagiralo. Žene treba da imaju povjerenje u institucije koje su za njih zadužene.

U Bosni je skoro svaka druga žena doživjela neki oblik nasilja do svoje 15 godine. Broj žrtava koje su smještene u sigurne kuće u prošloj godini se povećao za 50% a broj poziva na SOS telefon 47%.

Porast nasilja bilježi se u cijeloj Evropi. U Francuskoj je nasilje poraslo za 30% pa je Francuska obezbijedila 20 000 hotelskih soba, za smiještaj žrtava nasilja. Porast se primjećuje i u Kanadi, Njemačkoj, Španiji, Velikoj Britaniji. U Hrvatskoj je nasilje u porodici u 2020 poraslo za 43%.

U Austriji je do polovine maja ove godine ubijeno 12 žena od strane partnera. To je svake dvije sedmice jedna žrtva. Zabrinjavajuće i jako žalosno. Posebno je tragičan slučaj mlade majke, koju je suprug ubio u dnevnoj sobi, dok je dvoje male dijece spavalo u sobi pored. Ujutru ju je sakrio u kauč da dijeca ne vide i nazvao dadilju, da odvede dijecu u vrtić. Kad su dijeca napustila stan, pozvao je policiju i prijavio se. Jedan drugi je svoju bivšu partnerku na poslu posuo sa benzinom i zapalio.

Mislim da ni jedan nasilnik nije prvom prilikom na smrt ubio žrtvu. Sigurno ju je jedno vrijeme ubijao u tišini, jer ona nije imala snage da mu se suprostavi. Nije lako prepoznati koliko daleko može otići situacija, na šta je partner sve spreman. Zato se za nasilje ne smije imati nimalo tolerancije. Nemojte ga pravdati da je nasilan samo pod uticajem alkohola. Možda baš tad izgubi kontrolu. Može se konzumirati alkohol i ostati smiren. Prijaviti na vrijeme, prvom prilikom. Ponekad žrtva nema mogućnost pozvati policiju, nemaju sve žrtve telefon pri ruci. Možda joj situacija ne dozvoljava. Ona bi rado zvala pomoć, ali nemože zvati dok on stoji tu pored nje. Boji se da ne eskalira još više.

Zato apelujem na sve one koji čuju, vide ili sumnjaju da se nasilje događa, da pomognu žrtvi i anonimno zovnu policiju! To je par minuta vremena, možda neugodna situacija, ali moguće je da ste upravo s tim spasili nečiji život. Spriječili da dijeca rastu bez majke, da otac postane ubica. Jer nas se sviju tiče, nije privatna stvar. Nemojte čekati da dajete izjavu kad se tragedija desi. Spriječite je na vrijeme. Bolje poziv više, nego da se kajete zašto niste pomogli kad bude kasno.

Ubistva se uglavnom dešavaju kad žrtva odluči da napusti partnera ili nakon što ga napusti. Nasilnini nemogu podnijeti gubitak, ni pomisao na to da ona može biti sretna s nekim drugim. Zato su spremni uraditi sve, samo da to spriječe, u najgorem slučaju i ubistvo. „Ako te ja nemogu imati, neće te ni drugi imati.“ To je prijetnja koju bi trebali uzeti za ozbiljno i potražiti zaštitu. Sigurne kuće su jedna mogućnost. U njima možeš ostati par mijeseci dok ne nađeš bolje riješenje.

Kada jedna žena nakon mnogo godina u kojima je trpila nasilje progovori, često nema podršku, ni pomoć društva. Zato veliki broj njih nikad ne progovori. Svaki oblik nasilja je kažnjiv, ostavlja posljedice i nikad se ne zna kako će završiti. Potraži pomoć na vrijeme, ohrabri se, uvijek postoji riješenje. Nemoj se nadati da će se on promijeniti. Vjeruju mi neće. Zato stavi sebe na prvo mijesto, nemoj dozvoljavati da te neko maltretira ni da ti prijeti. Budi jaka ti zaslužuješ život u miru bez nasilja.

Ovo je tekst o hrabroj ženi koja je premlada prestala biti hrabra

Danas pišem o jednoj mladoj hrabroj ženi, koja više nije imala snage da bude hrabra. Završila je svoju bitku, jer nije vidjela izlaz, nije niko bio tu da joj pomogne. Odustala je od svog života i prerano napustila ovaj svijet u kojem je ostavila čak devetoro dijece. Par dana prije postavila je na FB crnu sliku ispod koje je napisala „Ja sam umrla.“ Zar to nije bio jasan poziv i molitva za pomoć?

Kakav smo to narod postali? Sad je svima žao, ali sad je kasno! Gdje ste bili ranije, dok ste imali šansu pružiti pomoć i spasiti jedan mladi život? Toliko me je potresla ova vijest, a pogotovo komentari ispod. Odakle nama pravo da dovodimo u pitanje odluku žrtve, kojoj nismo pružili pomoć? Zašto je rađala svake godine po jedno dijete kad su bili bijeda, pitaju se ispod posta, pa čak otvoreno odbijaju da je žale. Kakva je to majka, pitaju se drugi. Kako je mogla ostaviti dijecu sa ocem koji pije?

Niko od nas ne zna kako je njoj bilo. Iz teksta koji je objavio Hayat se može zaključiti da je bila vrijedna i brižna majka. Živjela je u neimaštini, ali se trudila da dijeci obezbijedi barem osnovne uvijete za život. Radila je vrijedno, nije je bilo sramota ni kupiti željezo i prodavati samo da zaradi nešto za svoju dijecu.

Dok se ona brinula za kuću i dijecu, njen muž se redovno opijao. Koja je to tragedija, ali realni život velikog broja žena na našim prostorima. Morala ga je ostaviti jer su sukobi postali svakodnevnica. Planirala je dijecu uzeti kod sebe samo da se smijesti. Obratila se porodici za pomoć, da je prime samo na par dana dok se ne snađe. Ali oni je nisu primili. Na njezin vapaj za pomoć svi su bili gluhi.

Sramota treba da bude države, centra za socijalni rad, humanitarnih organizacija, merhameta, ali i svih ljudi koji su znali u kakvoj bezizlaznoj situaciji se nalazi, a nisu ponudili nikakvu pomoć. Sramota je mene koja se nalazim kilometrima daleko i toliko mi je krivo da nisam cijelu noć spavala.

Za sve one koji se pitaju zašto je rađala dijecu, bolje da se pitaju zašto se ne obezbijede sredstva za zaštitu od trudnoće besplatno za socijalne  slučajeve. Nije lako pijanom agresivnom mužu reći neću imati odnose s tobom jer mogu ponovo ostati trudna. Zašto se ne radi više sa ženama koje su u takvoj situaciji na edukaciji i ličnom razvoju? Zašto se žene ne podržavaju međusobno i ne pomažu? Zašto i mrtvu žrtvu ogovaraju? Ponekad me stid biti žena, a treba s tim da se ponosimo.

Ja samo znam jedno, da jedna žena izvrši samoubistvo, a ima dijecu, treba da je nešto skroz uništi. Bila sam jednom u toj situaciji, gdje je duša bila razorena i nisam znala kako nastaviti dalje. Na trenutak sam pomislila da je najlakše prekinuti tu patnju. Onda sam se sjetila svoje dijece. Nisam im mogla to uraditi, zaslužili su da se neko brine o njima. Znala sam da će mi pomoć trebati, ali da ću uspijeti jer IMAM kome da se obratim. Ona nažalost to NIJE IMALA. Zato njena dijeca treba da rastu bez majke. Sigurno nije to uradila iz efekta, nego nije vidjela drugi izlaz, iako ga je pokušala naći.

Najgore u svemu tome jeste, da se ona obraćala za pomoć. Javno je objavila vrisak svoje duše, ali svi su bili gluhi na to. Jedan mladi život se ugasio pred našim očima, a mi nemamo pametnije stvari nego kriviti žrtvu. Kakav smo narod postali, ili smo uvijek bili ovakvi? Puno sreće i snage želim njenoj dijeci, od kojih je najmlađe beba od četiri mijeseca. Nadam se da će se mnogi potruditi da isprave grešku koju su napravili sa majkom, pa će barem pomoći dijeci. Ali mamu im niko nemože više vratiti.

Svi mi imamo pravo na svoje mišljenje, pa sam ja samo napisala kakvo je moje na ovu temu. Bilo bi mi drago da čujem vaše, pišite mi u komentarima ili direktno. Nadam se da vam se tekst svidio.

Da li smo se riješili nasilja samim izlaskom iz veze?

Sve žene i dijevojke koje su bile u vezi sa manipulatorom znaju koliko je teško riješiti se svih posljedica koje takva veza nosi. Samim raskidom vrlo često nije kraj psihičkom, emocionalnom a ponekad i ekonomskom nasilju, ako imamo zajedničku dijecu i zavisimo od njegove alimentacije. Oni su spremni na to da šire laži o nama, našem životu, vjernosti, razlogu raskida veze, pa nas samim tim vrijeđaju i ponižavaju. Onda mi patimo i preživljavamo duhovnu bol, iako smo prekinule vezu.

Mislim da on prvo pokušava da ubijedi sebe da si ti kriva za sve, pa onda sve ostale. Takođe mislim da se boji istine, pa pomoću laži opravdava sve svoje postupke. S njim ne možeš pričati o istini, jer dobro je poznato da svako od nas ima svoju istinu. Manipulator nije spreman pogledati stvari iz druge perspektive i postaviti se u ulogu druge osobe. Svoje odluke nikad ne dovodi u pitanje i on je uvijek u pravu. Laž je ono što on najbolje zna, nema šanse da ga promijeniš, pa nemoj se uzalud truditi i nervirati.

Ako on nakon veze priča laži, nemoj se pravdati. Nemoj se spuštati na njegov nivo, ali ne smiješ sebi dozvoliti da te to grize i muči. To je njegov način komuniciranja i samim tim govori više o sebi, nego o tebi. Ti si ta koja zna istinu i to ti treba biti dovoljno. Nemoj misliti o tome kako će drugi reagirati na njegove laži ni kakvo će mišljenje imati o tebi. Oni koji te vole znaju kakva si ti osoba i to je važno.

Ne mogu te svi voljeti, ali i ne moraju. Šta će reći ljudi koji nemaju nikakvu ulogu u tvom životu, treba da ti bude najmanji problem. Ako vijeruju njemu i njegovim lažima, znači da te ne poznaju i da im nisi bitna u životu. Zašto onda da oni tebi budu važni? Neka misle šta hoće, nije na tebi da ispravljaš krivu Drinu. Oni su ti koji ne prepoznaju istinu i zato opusti se, misli na sebe i svoju budućnost.

pexel

Znam da boli kad čuješ stvari koje nisu istina, ali probaj na sve načine da to ignorišeš. Ako imate zajedničku dijecu na neki način ostajete povezani cijeli život i prinuđeni ste da komunicirate. Ako dijeca još nisu samostalna i zavisiš od njegove alimentacije ponekad nije lako ostati smiren. Nije lako kad znaš da priča sve najgore o tebi, da laže da plaća za tebe i dijecu više što nego treba, a to nije istina.

U takvim situacijama sjeti se da si ipak uspijela izaći iz takve veze i da ti sad više ne može ništa, osim pričati iza leđa. Budi zahvalna i ponosna na sebe što si u tome uspijela. Dijeca će porasti i onda nećeš više biti ovisna o njemu. Nije bitno koliko nepravde sad podnosiš, bitno je da si sigurna u sebe.

Nemoj se pitati čime si to zaslužila. Raskid je najbolje što ti se moglo desiti. Sijeti se s kim imaš posla i razloga zašto si prekinula tu vezu. Preuzmi kontrolu nad svojim emocijama i osijećajima. Radi na sebi i na tome da ponovo izgradiš svoje samopouzdanje.

Ako nemate zajedničku dijecu, nego samo zajedničku prošlost, onda je još lakše sve zaboraviti. Nemoj mu dopustiti da ti nanosi emocionalnu bol. Na taj način mu ponovo daješ moć nad tvojim životom, a to sigurno ne želiš.  Ako se trudi da te predstavi u lošem svijetlu, da drugi imaju pogrešnu sliku o tebi, nemoj da brineš. Oni pravi će uvijek vidjeti u tebi ono što jesi, a oni koji nisu to u stanju, nisu ni vrijedni tvoje pažnje. Vjeruj u sebe i raduj se svom novom početku bez nasilja.

Nadam se da ti je ovaj tekst pomogao. Piši mi svoje mišljenje i iskustva na ovu temu.

ekonomsko nasilje

U slučaju ekonomskog nasilja novac jeste zamjena za srećus

Za razliku od psihičkog, fizičkog i seksualnog nasilja, ekonomsko nasilje je pojava koja se često ne prepoznaje kao nasilje. To je oblik psihičkog nasilja koje se ispoljava tako da nasilnik ima potpunu kontrolu nad finansijama. Žrtva ima ograničen pristup i mora pitati za sve što je potrebno za lične potrebe, a istovremeno ima zabranu da se zaposli i na taj način osamostali.

Ako je žrtva ipak zaposlena, on ograničava količinu novca koju žrtva ima na raspolaganju, što je jako ponižavajuće za svaku ženu. On je nagovara da se zaduži. Stečena imovina se vodi samo na njegovo ime. Koristi njene bankovne kartice i ne daje dovoljno novca za izdržavanje porodice. Brani odlazak na posao, pravi ljubomorne scene ili neće da brine o dijeci, tako da je žrtva prinuđena dati otkaz.

Onda ona pravi veliku grešku, jer misli da je važnije spasiti brak nego posao. On je ubijedi da nema potrebe da radi, jer joj on može sve pružiti. Ne bi trebala pristati na to. Kad postaneš ovisna od njega, bez obzira koliko ti nudi, propadaš psihički, fizički i grize te sve iznutra. Jako je važno da imaš svoj dinar, da ne moraš tražiti za kafu sa kolegicama. Da sebi možeš kupiti stvari za ličnu higijenu, kozmetiku, bez straha od njegove reakcije. Posao je bitan i zbog kontakta sa drugim ljudima, kao i zbog sticanja radnog staža, da bi imala neka primanja kad ostariš. Ovisnost uništava tvoju sreću.

pexel

Mnoge žene postaju izložene ekonomskom nasilju kad osnuju porodicu i dobiju dijecu. Prinuđene su da napuste posao ili da rade umanjeno radno vrijeme, da bi se mogle brinuti o porodici. Pritom daju partneru ovlaštenje da ima pristup njenom primanju. Onda ona mora da pravda svaki utrošeni dinar, da moli za osnovne dječije potrebe. Zato biraj posao koji ti omogućava da nisi ovisna ni o kome. Nemoj dozvoliti da upravlja sa tobom i tvojom zaradom. Ako ti brani da radiš, možda je vrijeme da razmisliš da li je to zdrava veza, ili treba da je napustiš. Bori se svom snagom za svoja prava.

Ekonomsko nasilje je teško prepoznatljivo kod nas na balkanu, jer još uvijek vlada zastarjelo mišljenje o tome šta su muške, a šta ženske uloge u porodici. Muškarac je taj koji treba da zarađuje i raspolaže novcem, dok žena treba da brine za sve ostalo. Žena vjeruje da je to njena uloga, jer i njena majka i baka su tako živjele. „On zarađuje, on treba da odlučuje.“ Ali kao i sve druge vrste nasilja i ovo je kažnjivo. Ako nemaš vlastite prihode, ipak imaš pravo da upravljaš sa novcem, u suprotnom si žrtva.

Ovaj oblik nasilja često prate i ostali oblici, ali o njemu se mnogo manje piše i govori. Žrtve ponekad nisu ni svijesne da su izložene toj vrsti nasilja, jer je za njih to postalo normalan način života. Žene postanu svijesne ekonomskog nasilja tek kad prijave drugi vid nasilja i dobiju psihološku pomoć i terapiju. Njima je potrebna psiho edukacija da se osnaže, da vrate vjeru u sebe i shvate da mogu same da brinu o sebi. Ako ipak ne možeš sama, obrati se nekom za pomoć. Budi odlučna.

ekonomska ovisnost
pexel

Nasilnik uvijek ima cilj izolovati žrtvu, jer onda ima potpunu kontrolu nad njom. Zato nemoj to sebi dozvoliti. Bori se za to da imaš kontakt sa porodicom i prijateljima. Trebaće ti kad ga odlučiš napustiti.

Upravo ekonomska neovisnost pomaže u procesu izlazka iz kruga nasilja. Veliki broj žena počinje da radi kada napuste nasilnika i dođu u sigurnu kuću. Psihosocijalni tretmani, pomoć i podrška zlostavljanim ženama treba svakako da uključi i njihovu dijecu. Edukacija može pomoći.

Međutim postoje i žene koje su visoko obrazovane, imaju redovna primanja, podršku porodice i mogućnost da se osamostale, ali ipak ostaju i dalje u krugu nasilja. Ako je ekonomski neovisna, ne znači da ne može postati žrtva nasilja. Svaki slučaj nasilja je priča za sebe. Potrebno je razvijati svijest žena o nasilju, kako da ga prepoznaju. Jačati njihovo samopouzdanje i samopoštovanje. Veliku ulogu u edukaciji igraju i mediji, koji bi trebali više pričati i pisati o tome, da bi žene shvatile da takav odnos nije u redu, te da urade sve da izađu iz uloge žrtve. Imaš pravo biti sretna i bezbrižna.

pexel

Naše žene nemaju podršku društva i suočene su sa tradicionalnim predrasudama, tako da nerijetko nastavljaju život sa nasilnom osobom. I ja sam bila jedna od njih. Napustila sam posao kad je partner to tražio od mene. Poslije sam radila skraćeno radno vrijeme, samo da bude mir u kući. Nisam mislila na to da će mi trebati penzija jednog dana. Iz današnje perspektive savjetujem svakoj ženi, ako ima mogućnost da se zaposli, da to i uradi. Bez obzira na sve. Ja sam popuštala, ali sad znam da je to bila greška. Nije se lako suprostaviti i boriti za svoje pravo, ali je neophodno za tvoju budućnost. Možda će taj korak značiti prekid veze, ali onda je to najbolje što ti se može desiti. Ako te partner ne poštuje dovoljno, tvoje potrebe, nema povjerenje u tebe, onda to nije pravi partner i nemoj gubiti vrijeme. U pravoj vezi vlada pravilo zajedničkog donošenja odluka. Ravnopravno i sa dogovorom. Samo takva veza može opstati i to je jedino ispravno. Sve ostalo nije vrijedno tvoga truda ni vremena. S novcem se ne može kupiti ni sreća ni mir, a to je ono što ipak najviše vrijedi i što ti treba biti prioritet.

Pexels

Koji su znakovi psihičkog nasilja i kako ga prekinuti?

Psihičko nasilje ne podrazumijeva jednu raspravu, nego ono se dešava duži vremenski period u kojem nasilnik kontroliše žrtvu, prijeti, ponižava, ruši njeno samopouzdanje, mentalno zdravlje i budi u njoj osijećaj straha i nesigurnosti. Depresija, anksioznost, misli o samoubistvu samo su neki od simptoma kod žena koje su godinama trpjele psihičko nasilje. Nasilnik ima za cilj da uništi nazavisnost i samopouzdanje žrtve, da bi joj oduzeo moć i preuzeo potpunu kontrolu nad njenim životom. Često prođe dugo vremena dok žena shvati da to ponašanje nije ispravno. Zato navodim par primjera na kojima možeš vidjeti da li si i ti sama žrtva psihičkog nasilja.

  • Kritikuje tvoj izgled, inteligenciju, tvoje sposobnosti
  • Ponižava te i omaložava pred drugima
  • Krivi tebe za sve probleme koje imate u braku
  • Ucijenjuje te da će uraditi neke stvari ako ne uradiš ono što on želi
  • Prijeti da će izvršiti čin samoubistva ako ga napustiš
  • Kontroliše kuda i sa kim ideš
  • Brani ti kontakt sa familijom i društvom
  • Prijeti da će povrijediti tebe, dijecu, članove porodice ili neke tebi drage osobe.

Ako si se prepoznala u jednoj ili više gore navedenih stvari to je znak da trebaš nešto promijeniti. Prvi korak je priznati sebi da ti se dešava psihičko nasilje i da to ne zaslužuješ.

Psihičko nasilje ne ostavlja modrice po tijelu, ali zato ostavlja duboke tragove na duši od kojih se teško možeš oporaviti.

Vjerovatno je uspio u tome da te distancira od roditelja, prijatelja i sviju koji te vole i hoće da te ubijedi da je on jedini na kojeg se možeš osloniti i da bez njega nemaš nikog i ne vrijediš ništa. Moraš to promijeniti što prije. Okruži se ljudima koji vjeruju u tebe jer će ti pomoć trebati. Da bi uspijela izaći iz takve veze, trebaš iskreno pričati sa drugima o svemu.

Ti i tvoja dijeca zaslužujete da se osijećate sigurno, zaštićeno bez fizičkog, psihičkog, emocionalnog ili bilo kojeg drugog oblika nasilja. Njegova izvinjenja su samo vid manipulacije da te spriječi da odeš. Nema opravdanja za uvrede, guranje, bacanja stvari, verbalno zlostavljanje. Ti zaslužuješ poštovanje i ljubav. Prestani ga pravdati sebi i drugima.

Niko nema pravo da donosi odluke u tvoje ime, da ti brani kretanje, druženje sa familijom ili prijateljima. Imaš pravo da budeš saslušana i da slobodno kažeš svoje ideje i mišljenje. Jednom kad on preuzme potpunu kontrolu, teško je takvu vezu pretvoriti u zdrav ravnopravan odnos. Zato pokušaj na vrijeme u miru porazgovarati s njim i staviti mu do znanja koliko te njegovo ponašanje vrijeđa i da nećeš više tolerisati takvo ponašanje. Ako prizna da griješi i odluči iskreno raditi na tome, daj mu šansu. Ali ako i dalje svaljuje krivicu na tebe i misli da je to sve samo u tvojoj glavi, znači da moraš što prije izaći iz te veze.

Ako se bojiš pričati s njim o problemima i stvarima koji te muče, jer se bojiš njegove reakcije, znaj da to nije u redu. Trudiš se da mu ugodiš, da izbijegneš njegovo nezadovoljstvo, radiš samo ono što on voli bez obzira na sebe, pa ipak dobijaš samo uvrede. Žene koje godinama slušaju da su ružne, glupe, nesposobne polako počnu u to vijerovati. Nemoj sebi to dozvoliti. Neprestano kritiziranje ruši samopouzdanje, sigurnost u sebe i otežava odlazak iz nasilne veze.

Grube riječi, uvrede i prijetnje ne moraju da se odnose samo na tebe. Mogu biti upućene tvojim roditeljima, dijeci, prijatejima, tebi dragim ljudima. Ponekad to ostavlja mnogo dublje posljedice na duši, nego na tijelu. Treba ti partner koji može komunicirati zdravo poput odrasle osobe. Neko ko konfliktu pristupa konstruktivno, bez vrijeđanja i prebacivanja krivice na druge. U svakoj vezi se desi da partneri kažu jedno drugom nešto što kasnije zažale, ali ako ti dobijaš samo kritiku to nije pravi partner i to nije ljubav. Ako on govori da si ti odgovorna za sve i da si bez njega nemoćna, vrijeme je da mu pokažeš suproto.

Treba direktno i iskreno da kažeš da je kraj i da to više nećeš trpiti. Reci mu da si sebi vrijedna i da ne dozvoljavaš da te neko vrijeđa i ponižava. Daj mu do znanja da ljubav i nasilje ne idu skupa, da mu više ne vjeruješ. Znaš da zaslužuješ više, bolje i da možeš uspijeti bez njega.  Ako još nemaš dovoljno snage i samopouzdanja da to uradiš, edukuj se na tu temu. Potraži primjere drugih žena, čitaj o tome kako su one uspijele. Potraži savjet od drugih. Dopusti da ti se pomogne. Ti to možeš. Ti zaslužuješ pažnju i ljubav. Manipulatori se rijetko mogu promijeniti, zato ti promijeni sebe.

Nakon toksične veze uradi nešto za sebe

Ako si godinama bila u vezi s nekim ko te nije cijenio i poštovao izgubila si sigurno samopouzdanje. Sad je vrijeme da staviš sebe na prvo mijesto, da radiš na tome da se ponovo osijećaš vrijednom ljubavi i pažnje. Vjeruj sebi i voli sebe. Počni da vrednuješ sav rad i trud koji si uložila u druge. Sad počni malo da ulažeš u sebe. Ti si sebi najvažnija. Samopouzdanje i povjerenje u sebe možeš ponovo povratiti i izgraditi. Nemaš vremena za kukanje i samosažaljevanje. Sve je moguće.   

Svugdje oko tebe ima puno žena koje su uspijele izaći iz nezdrave veze. Ako su mogle one možeš i ti. Vjeruj u sebe. Budi nježna prema sebi, nemoj se kritizirati i kažnjavati što nisi ranije pokušala izaći iz nezdrave veze. Oprosti sebi sve pogrešne odluke koje si donijela u životu. Učinila si najbolje što si mogla u to vrijeme u određenoj situaciji sa razumijevanjem i znanjem kojeg si tada imala.

Prihvati sve što je bilo i što se više ne može promijeniti. Shvati da nema koristi od vraćanja u prošlost. Sposobna si da vodiš računa o sebi i preuzmeš potpunu odgovornost za svoj život. Prestani sumnjati i strahovati. Počni se nadati.

Postavi sebi konkretne male ciljeve koje si u stanju ostvariti. Prestani sama sebe sabotirati. Počni sa malim zalogajima pa pređi na veće. Idi korak po korak i budi svijesna svog hoda.

Promijeni perspektivu. Na greške možeš gledati kao na loše poteze u životu koji pokazuju tvoju nesposobnost i nemoć. Ali mogu biti i vrijedno iskustvo i lekcije koje su te nečem naučile. Sve što nam se dešava ima neku svrhu i gledaj na to kao na priliku za rast. Izađi iz uloge žrtve i hrabro kreni dalje. Uspostavi ravnotežu između radosti, tuge, patnje, sreće i mira. Sve je to dio našeg života.

Ušutkaj kritičara u svojoj glavi. Onaj unutrašnji glas koji ti govori da nećeš sama uspijeti i da je bolje da neke stvari i ne pokušavaš. Misli pozitivno i podseti se šta sve možeš i u čemu si sve dobra. Odaj sebi priznanje zbog toga. Možda ti zvuči čudno, ali ti to zaslužuješ.  

Kad uspiješ ponovo voljeti sebe, izgubićeš lošu sliku o sebi, nesigurnost i osijećaj manje vrijednosti. Ne poredi se s drugima. Pomozi nekome ako znaš da je u problemima. S tim činiš dobro dijelo jer pomažeš drugima i  osijećaš se vrijednije.

Udovolji sebi. Odvoji vrijeme samo za sebe koje ćeš provesti opušteno u miru i tišini. Samo tada dopiremo do sebe. Uživaj u sadašnjem trenutku. Svijesno odaberi razumijevanje i odbaci mržnju i strah.

Izlazeći iz svoje zone komfora saznaćeš puno o sebi, svojoj snazi i moći za koju si mislila da ne postoji više. Shvatićeš da je sve na tebi i da si u stanju promijeniti svoj život. Budi uzor i inspiracija drugima.

Dotjeraj se, obuci se lijepo. Bez obzira kako se unutra osijećaš pogled u ogledalo ti može pomoći da si sigurnija u sebe. Budi svoja i dosljedna sebi. Ti vrijediš i ti si važna. Nema toga što te može slomiti.

Daj drugima komplimente i prihvati iste. Pokušaj da vježbaš redovno. Ne samo da će to uticati na tvoj izgled, nego ćeš biti zdravija, okretnija i postepeno će rasti tvoje samopouzdanje.

Uradi nešto za sebe što voliš, a što ne zavisi od drugih ljudi. Uspostavi kontakt sa starim prijateljima ili potraži nove. Okruži se sa pozitivnim ljudima koji te vole i vjeruju u tebe. Ljudi koji te stalno kritikuju i ukazuju na tvoje greške su energetski vampiri koje trebaš izbijegavati.

Izlaženje iz nasilne veze je dug proces, koji počinje snažnom odlukom, a završava sa radosnim krajem. Svaki mali korak koji napraviš je važan za tvoje samopouzdanje. Pohvali sebe i budi ponosna na sve što si do sad uspijela, pa makar to za nekog bila sitnica. I na kraju budi zahvalna sebi što si uspijela prepoznati pravi i jedini ispravan put i odlučila krenuti njime bez obzira na prepreke koje te očekuju.

Nemoj odgajati novog nasilnika ili novu žrtvu

Ako ostaješ sa nasilnikom „zbog dijece“ znaj da ti je to najveća greška. Sa tim dijeci nanosiš veću štetu. Mnogo je žena koje sve guraju pod tepih i u tišini pate, ali na očigled sopstvene dijece. Dijete koje trpi, sluša, gleda ili samo naslućuje da se nasilje događa, postaje potpuno nevina žrtva, a to nosi dugoročne posljedice za razvoj i budućnost dijeteta. Zato baš zbog dijeteta trebaš otići na vrijeme.

Često roditelji misle da ih dijeca ne čuju, jer su tokom svađe bili u drugoj sobi, ali dijeca znaju i osijete. Čak i kad ne vide i ne čuju primjete da se raspoloženje majke promijenilo, koliko god ona glumila pred njima i pokušala da sakrije. Ne moraju biti direktni svijedoci da bi bili žrtve i snosili posljedice. Svako dijete zaslužuje mirno i sretno dijetinjstvo bez straha i nasilja, pruži mu to.

Najveći broj porodičnog nasilja ostaje ne prijavljeno i zato je rasprostanjenije nego što mnogi misle. Dijete koje raste u takvim uslovima osijeća strah za egzistenciju, strah od samog nasilja, strah za majku, razvija ankciozne i depresivne simptome kao i konfliktne osijećaje prema roditelju koji je nasilan. To izaziva napetost u dijetetu i ono ne zna kako da se izbori s tim. Javljaju se pitanja i emocije. Javlja se i osijećaj krivice, ako dijete voli oca koji tuče njegovu majku. Razvija pretjeranu tugu, osijećaj srama.

Pored posljedica na emocionalnom planu dijeca koja su svedoci nasilja u porodici imaju promjene u ponašanju. Povlače se u sebe, ne vjeruju drugima, izbijegavaju socijalne kontakte i postaju agresivna. Mogu patiti od nesanice, imaju problema sa učenjem, mokre u krevet.  Često su zlostavljači kod vršnjačkog nasilja, upravo žrtve nasilja u porodici.

Neka istraživanja su pokazala da mlađa dijeca imaju veće posljedice nego starija, zrelija dijeca. Međutim kada dođu u doba puberteta mogu upasti u loše društvo. Početi koristiti drogu ili alkohol da bi zaboravili na ono što ih muči. Takođe se često dešava da dođu u sukob sa zakonom, zbog agresivnosti koju nose u sebi i ispoljavalju je na razne načine. Dok su muška dijeca uglavnom agresivna, ženska dijeca su depresivna i mogu početi da se samopovređuju.

Svako dijete različito reaguje na traume, ali u svakom slučaju bi stručna pomoć bila idealna. Što prije dobiju adekvatnu pomoć, veće su šanse da postanu fizički i mentalno zdrava osoba.  Treba neko da ih nauči kako da negativne misli pretvore u pozitivne i kako da se nose sa stresom i traumama.

Pored stručne pomoći i ti razgovaraj sa dijetetom o strahovima i nasilju. Pruži mu sigurnost, daj mu do znanja da to što je bilo nije njegova ni tvoja krivica. Pričajte o zdravim međuljudskim odnosima, šta je dobar, a šta loš odnos. Obijasni mu da niko nema pravo da mu nanosi bol, ali isto tako da ni ono ne smije druge namijerno povrijediti. Nauči ga da zna postaviti granice, preko kojih se ne smije preći. Dijete neće zaboraviti, ali treba na neki zdrav način da se nosi sa emocijama i ružnim uspomenama.

Nije problem samo u porodici i pojedincu, nego u čitavom društvu. Jedino ispravno riješenje je da se izađe iz veze u kojoj se nasilje događa. Žena treba da napusti nasilnika, a mi kao društvo treba da je u tome podržimo i da joj pomognemo. Ako nako od nas ima informaciju da nasilje postoji, ima moralnu obavezu da to nasilje prijavi. Građani to uvijek mogu da urade anonimno.

Sigurne kuće nude bezbijedni i besplatan smiještaj i hranu, kao i psihosocijalnu i pravnu podršku ženama koje su ugrožene, a nemaju podršku okruženja ili financijska sredstva, zbog čega se veliki broj žena ne usudi da traži pomoć. Dijete treba po svaku cijenu da se izvuče iz nasilja, a majka treba da se osnaži i ojača da bi bila u stanju da se brine o njemu. Mora vratiti samopouzdanje i vjeru u sebe.

Sa dijetetom treba otvoreno razgovarati o nasilju. Ako si godinam krila svoje suze i modrice vrijeme je da dijetetu objasniš da je nasilje kažnjivo i zabranjeno i da je to razlog za prekid veze. Treba mu staviti do znanja da ono nije krivo, ali isto tako da ne treba da krivi druge.

Kada napustiš nasilnika pomažeš svom dijetetu da živi u sigurnom okruženju i sprečavaš mogućnost da ono samo postane nasilnik ili buduća žrtva nasilja. Znaj da dijeca nisu samo pasivni posmatrači nego i žrtve u pravom smislu te riječi, a ti si ta koja to može i treba promijeniti. Dijeca nisu kriva i ti si dužna da ih zaštitiš po svaku cijenu. Samim tim postaješ bolja mama. Ako ne možeš sama, važno je obratiti se za pomoć, znati da pomoć postoji i vjerovati institucijama.