Šta nakon sigurne kuće?

Kao što sam u prošlim tekstovima pisala, sigurna kuća je jedna mogućnost da izbjegneš nasilje. One su namijenjene svim ženama i njihovoj dijeci koje su ugrožene fizičkim, psihičkim, ekonomskim ili seksualnim nasiljem u porodici. Sigurne kuće nisu samo tu da se žena nahrani i da ima gdje da prespava. One su mijesto gdje se radi sa ženama. Imaju psihoterapeutkinje, osobe koje rade sa dijecom, advokate. Ako ne znaš kuda, mislim da je to najbolje privremeno riješenje.

Njima je u cilju da žena izađe iz nje sa drugačijim pogledom na vezu i brak, nego kad je došla. Rade na tome da izgradiš samopouzdanje i vjeru u sebe, koju si u vezi sa nasilnikom izgubila. Pomažu ti da organizuješ svoj život bez nasilja, nakon odlazka od njih. Edukuju žene na razne načine. Pored toga što ti pomažu da radiš na ličnom razvoju, nude i razne obuke da bi uspijela naći posao i osamostaliti se. Znam da se bojiš šta nakon boravka u sigurnoj kući, ali iskoristi vrijeme maksimalno da napreduješ i da se nikad više ne moraš vratiti nasilniku. Prihvati pomoć koja ti se nudi i vjeruj u sebe.

U slučaju trenutnog nasilja žene i dijeca se smiještaju u urgentni smiještaj. U takvoj situaciji nije neophodno priložiti dokumentaciju koja je potrebne za prijem. Znači u hitnom slučaju možeš se obratiti za pomoć, bez dodatnih komplikacija. U tom smiještaju možeš ostati do deset dana, nakon čega prelaziš u sigurnu kuću. Nasilje u kriznim sizuacijama kao što je pandemija eskalira, zato ako si žrtva nemoj predugo okljevati, da ne bi bilo kasno. Ostatak u porodici gdje vlada nasilje je tiho ubistvo žene i dijece. Od žene koja je nekad imala hrabrost, samopouzdanje ostaje samo sjena.

Problem sa kojim se žene često susreću jeste neefikasnost u procesu suđenja, što sve predugo traje. Baš u vezi nasilja u porodici to je vrlo važno. Nekad se desi da žena provede pola godine u sigurnoj kući, a da proces još uvijek ne krene. Situacija je znatno bolja u većim gradovima, nego u manjoj sredini, gdje svak svakog zna. To loše utiče na proceduru zaštite žrtve, jer ponekad ni policajci ne bi da se zamjere nasilniku. Još je takođe problem što minimalne kazne ohrabruju nasilnika da nastavi sa svojim nasilnim ponašanjem. Žrtva se osijeća bezvrijedno i prepuštena sama sebi.

Sigurne kuće su besplatne i nalaze se u svim većim gradovima, ali pristup njima imaju i žrtve koje žive u okolnim mijestima. Boravak u sigurnoj kući može da traje od jednog dana, pa do šest mijeseci. Ako ima za to potrebe, uz dogovor sa centrom za socijalni rad, može se ostati do godinu dana. Znači ako ti je vrijeme isteklo, a još nisi sposobna da brineš sama o svemu porazgovaraj s njima. Ponekad je jednoj ženi potrebno puno više vremena nego drugoj, da se snađe. Tu igra ulogu fizičko i psihičko zdravlje, kao i stepen obrazovanja i sposobnost komuniciranja u društvu.

Više od 80% žena koje dođu u sigurne kuće je nezaposleno, ali su spremne da rade, da bi mogle brinuti za sebe i svoju dijecu. Kad dođu u sigurnu kuću dobijaju socijalnu pomoć i diječiji dodatak, ali to ipak nije dovoljno za samostalni život. Jako je žalosno i nepravedno što uglavnom žene i dijeca napuštaju svoj dom, a nasilnik ostaje. Ipak mir i sigurnost je najvažnija i nema cijenu.

Najveći broj sigurnih kuća financira se od međunarodnih donatora i ne vladinih organizacija. Međutim država je ta koja treba da riješi pitanje nasilja u porodici. Žene treba da znaju da imaju pravo na slobodan život, u suprotnom da imaju kome da se obrate. Nasilje se prošle godine povećalo u svim državama regiona, SOS telefoni bilježe puno veći broj poziva.

 Gotovo svaka žena zna da postoje sigurne kuće, ali se često boje šta nakon toga. Statistika kaže da se je ranije čak 50 % njih vraćalo nasilniku, danas je taj broj smanjen na 30%. To je još uvijek veliki broj njih, koje se nisu snašle i bile prinuđene da se vrate na mijesto zločina. Zato kad se jednom odlučiš otići i prekinuti patnju, uradi sve što je u tvojoj moći da se više nikad ne moraš vratiti, jer znaš da će onda biti samo gore. Ako se moraš odseliti iz sigurne kuće, a još nemaš dovoljno primanja da plaćaš vlastiti stan, možda se možeš privremeno smijestiti kod nekog od članova porodice. Možda nađeš nešto gdje možeš pomagati u kućnim poslovima. Ili se brinuti o nekoj staroj osobi, gdje automatski dobijaš stan i hranu za svoje usluge. Sve je bolje nego se vratiti tamo odakle si pobjegla. Pokreni se, prilika će se pojaviti. Vjeruj u sebe i neka vrijeme koje si provela u sigurnoj kući bude poučno i korisno. Izađi iz nje uzdignute glave i spremna za nove bitke koje nam život nudi, ali bez nasilja.