Ako ostaješ sa nasilnikom „zbog dijece“ znaj da ti je to najveća greška. Sa tim dijeci nanosiš veću štetu. Mnogo je žena koje sve guraju pod tepih i u tišini pate, ali na očigled sopstvene dijece. Dijete koje trpi, sluša, gleda ili samo naslućuje da se nasilje događa, postaje potpuno nevina žrtva, a to nosi dugoročne posljedice za razvoj i budućnost dijeteta. Zato baš zbog dijeteta trebaš otići na vrijeme.
Često roditelji misle da ih dijeca ne čuju, jer su tokom svađe bili u drugoj sobi, ali dijeca znaju i osijete. Čak i kad ne vide i ne čuju primjete da se raspoloženje majke promijenilo, koliko god ona glumila pred njima i pokušala da sakrije. Ne moraju biti direktni svijedoci da bi bili žrtve i snosili posljedice. Svako dijete zaslužuje mirno i sretno dijetinjstvo bez straha i nasilja, pruži mu to.

Najveći broj porodičnog nasilja ostaje ne prijavljeno i zato je rasprostanjenije nego što mnogi misle. Dijete koje raste u takvim uslovima osijeća strah za egzistenciju, strah od samog nasilja, strah za majku, razvija ankciozne i depresivne simptome kao i konfliktne osijećaje prema roditelju koji je nasilan. To izaziva napetost u dijetetu i ono ne zna kako da se izbori s tim. Javljaju se pitanja i emocije. Javlja se i osijećaj krivice, ako dijete voli oca koji tuče njegovu majku. Razvija pretjeranu tugu, osijećaj srama.
Pored posljedica na emocionalnom planu dijeca koja su svedoci nasilja u porodici imaju promjene u ponašanju. Povlače se u sebe, ne vjeruju drugima, izbijegavaju socijalne kontakte i postaju agresivna. Mogu patiti od nesanice, imaju problema sa učenjem, mokre u krevet. Često su zlostavljači kod vršnjačkog nasilja, upravo žrtve nasilja u porodici.
Neka istraživanja su pokazala da mlađa dijeca imaju veće posljedice nego starija, zrelija dijeca. Međutim kada dođu u doba puberteta mogu upasti u loše društvo. Početi koristiti drogu ili alkohol da bi zaboravili na ono što ih muči. Takođe se često dešava da dođu u sukob sa zakonom, zbog agresivnosti koju nose u sebi i ispoljavalju je na razne načine. Dok su muška dijeca uglavnom agresivna, ženska dijeca su depresivna i mogu početi da se samopovređuju.

Svako dijete različito reaguje na traume, ali u svakom slučaju bi stručna pomoć bila idealna. Što prije dobiju adekvatnu pomoć, veće su šanse da postanu fizički i mentalno zdrava osoba. Treba neko da ih nauči kako da negativne misli pretvore u pozitivne i kako da se nose sa stresom i traumama.
Pored stručne pomoći i ti razgovaraj sa dijetetom o strahovima i nasilju. Pruži mu sigurnost, daj mu do znanja da to što je bilo nije njegova ni tvoja krivica. Pričajte o zdravim međuljudskim odnosima, šta je dobar, a šta loš odnos. Obijasni mu da niko nema pravo da mu nanosi bol, ali isto tako da ni ono ne smije druge namijerno povrijediti. Nauči ga da zna postaviti granice, preko kojih se ne smije preći. Dijete neće zaboraviti, ali treba na neki zdrav način da se nosi sa emocijama i ružnim uspomenama.
Nije problem samo u porodici i pojedincu, nego u čitavom društvu. Jedino ispravno riješenje je da se izađe iz veze u kojoj se nasilje događa. Žena treba da napusti nasilnika, a mi kao društvo treba da je u tome podržimo i da joj pomognemo. Ako nako od nas ima informaciju da nasilje postoji, ima moralnu obavezu da to nasilje prijavi. Građani to uvijek mogu da urade anonimno.
Sigurne kuće nude bezbijedni i besplatan smiještaj i hranu, kao i psihosocijalnu i pravnu podršku ženama koje su ugrožene, a nemaju podršku okruženja ili financijska sredstva, zbog čega se veliki broj žena ne usudi da traži pomoć. Dijete treba po svaku cijenu da se izvuče iz nasilja, a majka treba da se osnaži i ojača da bi bila u stanju da se brine o njemu. Mora vratiti samopouzdanje i vjeru u sebe.
Sa dijetetom treba otvoreno razgovarati o nasilju. Ako si godinam krila svoje suze i modrice vrijeme je da dijetetu objasniš da je nasilje kažnjivo i zabranjeno i da je to razlog za prekid veze. Treba mu staviti do znanja da ono nije krivo, ali isto tako da ne treba da krivi druge.
Kada napustiš nasilnika pomažeš svom dijetetu da živi u sigurnom okruženju i sprečavaš mogućnost da ono samo postane nasilnik ili buduća žrtva nasilja. Znaj da dijeca nisu samo pasivni posmatrači nego i žrtve u pravom smislu te riječi, a ti si ta koja to može i treba promijeniti. Dijeca nisu kriva i ti si dužna da ih zaštitiš po svaku cijenu. Samim tim postaješ bolja mama. Ako ne možeš sama, važno je obratiti se za pomoć, znati da pomoć postoji i vjerovati institucijama.
Pingback: Da li znate koje sve vrste nasilja nad ženama postoje? - Hrabra žena