Moj put ka isceljenju

Današnji tekst sam posvetila jednoj hrabroj mladoj ženi, čija priča me svaki dan iznova ohrabruje. Ponosna sam na to da među nama živi tako jaka žena, koju život stavlja na velika iskušenja, ali ona i dalje hrabro korača napred. Bez obzira na to koliko prepreka joj se nađe na putu, spremna je boriti se s njima i iz te borbe izaći kao pobednik. U najtežem periodu svog života, gdje bi mnogi sažaljevali sami sebe, ona je uspijela napisati knjigu „Moj put ka isceljenju“ koju preporučujem svima vama. U nastavku pročitajte intervju koji sam vodila sa ovom hrabrom, lijepom i jakom ženom.

1. Ko je Sanela i čime se bavi?

Moje ime je Sanela Dimitrijević. Nekada sam radila kao vaspitačica u vrtiću, a sada pišem i brinem o sebi.

2. Kako i kada si saznala za dijagnozu?

Za dijagnozu sam saznala 2013.god kada sam imala 31 godinu. Otišla sam na kontrolu na ultrazvučni pregled dojki. Ranije sam napipavala čvorić i išla sam odmah kod doktora, ali rekli su mi da nije ništa. Nisam otišla kod pravog lekara, moja greška što se nisam više zauzela za sebe. Sada znam da u takvim situacijama treba otići kod dobrog onkohirurga na pregled, to je moj topli savet svim ženama. Kada me je konačno pregledao dobar radiolog odmah me je poslao u Beograd kod onkohirurga gde mi je uz ostale potrebne analize i biopsiju potvrđen maligni tumor na dojci. Slede hemoterapije, operacija, opet hemoterapije, hormonske terapije itd. Još uvijek kraja nema, bolest mi se vratila već treći put.

3. Kako si živjela pre dijagnoze, a kako živiš danas?

Prije dijagnoze nisam vodila računa o sebi. Hranila sam se nezdravo, pila alkohol i pušila kada bih izašla u grad vikendom, večito u strahu, grču, bez samopouzdanja, uz ogromnu količinu stresa koji nisam umela da iskanališem. Sva nezadovoljstva sam trpala u sebe.

4. Knjiga, kako je nastala i o čemu se radi u knjizi?

Oduvek sam volela da pišem, ali sam to zapostavila posle srednje škole. Taj dar je bio potisnut i vjerovala sam da je biti pisac u mom slučaju nemoguća misija, puko sanarenje i neostvarene želje koje nisam smela da spomenem ni sebi, a kamoli drugima. Knjiga je nastala za vreme lečenja, u vreme hemoterapija. To je za mene bila terapija. Na taj način sam sebi pomagala jer sam sve smeće od misli bacila na papir i tako čistila um. Pisanje mi je pomoglo da prebrodim taj težak period. 

5. Gdje i kako možemo doći do knjige?

Preko Instagrama @zdravistilovizi i na mail sanysanela@hotmail.com

6. Koje namirnice obavezno izbaciti a koje uzimati?

Nisam stručnjak za ishranu, mogu samo da pričam iz ličnog iskustva i iz onoga što sam naučila čitajući i proučavajući o ovoj bolesti. Doktori-onkolozi ne daju apsolutno nikakvu preporuku niti značaj ishrani. Oni smatraju da je jedini pravi lek zvanična medicina i to što oni imaju da ponude-hemoterapija, zračenje, hormonska terapija i operacija. Naravno da savremena medicina može mnogo da učini. Meni je svaki put maksimalno pomagala savremena medicina i održava me u životu. Ali s druge strane treba proučavati i alternativne metode liječenja, uključujući i ishranu. Moje mišljenje je da treba izbaciti ili barem umanjiti: crveno meso, mlečne proizvode, suhomesnato, sve iz konzervi (npr tunjevina je puna žive i teških metala), rafinisane šećere, soju. A što više unositi svežeg voća i povrća u vidu ceđenih sokova, blendanih napitaka, salate, semenke, koštunjavo voće, biljna mleka. Ali ne biti isključiv! Ako ti se nešto baš jede, pa jedi. Nećeš umreti od parčeta torte torte ili jedne pljeskavice. Mislim da je umerenost ključ.  

7. Da li postoji nešto specifično za tebe što bi rado podijelila sa mojim čitaocima?

Posle svega što mi se izdešavalo i što mi se i dalje dešava, shvatila sam jednu veliku istinu: Treba voleti sebe maksimalno, udovoljavati sebi, ne stresirati se zbog svakakvih gluposti. Stresnih situacija je na svakom koraku, kasni se na posao, gužva u saobraćaju, deca razbacala igračke, šta ćemo za ručak… Ja bih bila najsretnija na svetu kada bih imala takve probleme. Treba osvestiti to! I „živeti život neustrašivo“ kao što kaže Anita Murđani u svojoj knjizi „Potpuno isceljenje“.

8.Koje rutine su ti pomogle do sada i još uvijek pomažu?

Rutine pisanja jutarnjih stranica, molitve, šetnja u prirodi, ispijanje svoje kafe u miru i tišini, ceđenje sokova, vežbe istezanja, čitanje, učenje, sticanje novih znanja zdravlju…

9. Šta radiš u slobodno vrijeme?

Pišem, šetam, cedim sokove, čitam, igram se sa decom.. Zapravo sada imam neograničeno slobodnog vremena i uživam u njemu.

10. Za kraj jedan savjet za sve hrabre žene koje budu čitale ovaj intervju.

Volite sebe jer to niko neće umeti bolje od vas.

Nadam se da vam se ovaj tekst dopao i da ste i vi shvatile kao i ja da ponekad imamo luksus probleme zbog kojih se nesmijemo uništavati. Iskreno se divim Saneli i želim joj što brži oporavak.

Leave a Comment

Scroll to Top