Ako te ja ne mogu imati, neće te ni drugi imati!

U zadnje vrijeme nažalost svjedočimo povećanom broju nasilja sa tragičnim ishodom. Sve više je porasla agresivnost kod mladih parova, što je prije bila rijetkost. Žene i djevojke se moraju ohrabriti da na vrijeme prijave nasilje. U prošloj godini je u Srbiji ubijeno 26 žena, a samo dvije od njih su prijavile nasilje prije nogo su smrtno stradale.  To jasno pokazuje da se moglo spriječiti da se na vrijeme reagiralo. Žene treba da imaju povjerenje u institucije koje su za njih zadužene.

U Bosni je skoro svaka druga žena doživjela neki oblik nasilja do svoje 15 godine. Broj žrtava koje su smještene u sigurne kuće u prošloj godini se povećao za 50% a broj poziva na SOS telefon 47%.

Porast nasilja bilježi se u cijeloj Evropi. U Francuskoj je nasilje poraslo za 30% pa je Francuska obezbijedila 20 000 hotelskih soba, za smiještaj žrtava nasilja. Porast se primjećuje i u Kanadi, Njemačkoj, Španiji, Velikoj Britaniji. U Hrvatskoj je nasilje u porodici u 2020 poraslo za 43%.

U Austriji je do polovine maja ove godine ubijeno 12 žena od strane partnera. To je svake dvije sedmice jedna žrtva. Zabrinjavajuće i jako žalosno. Posebno je tragičan slučaj mlade majke, koju je suprug ubio u dnevnoj sobi, dok je dvoje male dijece spavalo u sobi pored. Ujutru ju je sakrio u kauč da dijeca ne vide i nazvao dadilju, da odvede dijecu u vrtić. Kad su dijeca napustila stan, pozvao je policiju i prijavio se. Jedan drugi je svoju bivšu partnerku na poslu posuo sa benzinom i zapalio.

Mislim da ni jedan nasilnik nije prvom prilikom na smrt ubio žrtvu. Sigurno ju je jedno vrijeme ubijao u tišini, jer ona nije imala snage da mu se suprostavi. Nije lako prepoznati koliko daleko može otići situacija, na šta je partner sve spreman. Zato se za nasilje ne smije imati nimalo tolerancije. Nemojte ga pravdati da je nasilan samo pod uticajem alkohola. Možda baš tad izgubi kontrolu. Može se konzumirati alkohol i ostati smiren. Prijaviti na vrijeme, prvom prilikom. Ponekad žrtva nema mogućnost pozvati policiju, nemaju sve žrtve telefon pri ruci. Možda joj situacija ne dozvoljava. Ona bi rado zvala pomoć, ali nemože zvati dok on stoji tu pored nje. Boji se da ne eskalira još više.

Zato apelujem na sve one koji čuju, vide ili sumnjaju da se nasilje događa, da pomognu žrtvi i anonimno zovnu policiju! To je par minuta vremena, možda neugodna situacija, ali moguće je da ste upravo s tim spasili nečiji život. Spriječili da dijeca rastu bez majke, da otac postane ubica. Jer nas se sviju tiče, nije privatna stvar. Nemojte čekati da dajete izjavu kad se tragedija desi. Spriječite je na vrijeme. Bolje poziv više, nego da se kajete zašto niste pomogli kad bude kasno.

Ubistva se uglavnom dešavaju kad žrtva odluči da napusti partnera ili nakon što ga napusti. Nasilnini nemogu podnijeti gubitak, ni pomisao na to da ona može biti sretna s nekim drugim. Zato su spremni uraditi sve, samo da to spriječe, u najgorem slučaju i ubistvo. „Ako te ja nemogu imati, neće te ni drugi imati.“ To je prijetnja koju bi trebali uzeti za ozbiljno i potražiti zaštitu. Sigurne kuće su jedna mogućnost. U njima možeš ostati par mijeseci dok ne nađeš bolje riješenje.

Kada jedna žena nakon mnogo godina u kojima je trpila nasilje progovori, često nema podršku, ni pomoć društva. Zato veliki broj njih nikad ne progovori. Svaki oblik nasilja je kažnjiv, ostavlja posljedice i nikad se ne zna kako će završiti. Potraži pomoć na vrijeme, ohrabri se, uvijek postoji riješenje. Nemoj se nadati da će se on promijeniti. Vjeruju mi neće. Zato stavi sebe na prvo mijesto, nemoj dozvoljavati da te neko maltretira ni da ti prijeti. Budi jaka ti zaslužuješ život u miru bez nasilja.